Zašto vas pogode tuđe riječi?
Zato jer negdje u dubini sebe, u nekoj pukotini ličnosti i vi mislite to isto. Zato jer su vas dotakle u nešto što niste razriješili, ma koliko god radili na sebi. Možda je to nesvjesno, ali je tako.
Jer da nije, ne bi vas dotaklo. Ne biste ni čuli te riječi da ne rezoniraju sa vama.
Zamislite samo da vas netko nazove lopovom, a da vi ne možete ni zamisliti da biste uzeli nešto tuđe.
Bi li vas to povrijedilo? Ne bi.
Možda biste se naljutili u trenu, ali bi vas brzo prošlo kada znate da to nije istina. Ne bi vas dubinski dotaklo.
E, o tome vam pričam.
Zato sljedeći put kada vam ne legne tuđi komentar, umjesto da se ljutite na tu osobu, zapitajte se: Koji dio mene u ovo vjeruje? Gdje je ta pukotina kroz koju je ovo prodrlo u mene? Koji dio sebe nisam zacijelio/la?
I onda umjesto burne reakcije, makar u sebi zahvalite toj osobi što vam je ukazala na ono duboko u vama što vapi da se time pozabavite. Što traži vašu pažnju i čeka da bude iscijeljeno…
Jer i u tom su smislu drugi naše ogledalo. Zato se bez bojazni usudite pogledati u njega.
I očistite sve mrlje… ❤️
