Što god da učiniš, ne možeš me dotaći ako ti ja to ne dozvolim.
Ne možeš mi prići ako ti prolaz ne otvorim.
Onaj nevidljivi, ali najvažniji.
I što god da kažeš, ne možeš me povrijediti ako ja u to ne povjerujem. Jer znam da je tvoje mišljenje samo odraz tvoje percepcije.
I ne ljutim se.
Jer ne možeš ući u moj svijet, osim ako nam se svjetovi ne poklapaju.
Ne možemo se ni razumijeti, ako nam energije odudaraju.
Za mene forma ne postoji. Pa tako ni odnosi bez sadržaja, već samo iz formalnosti.
U mom svijetu to nema nikakvu srž ni kvalitetu.
Ja dajem ništa ili sve.
Ili volim ili ne.
Nema između.
Nema sive zone. Nema maski i skrivenih namjera.
Ili je čisto i iskreno. Ili nije.
Jer moj mir nije na prodaju. I ne dam ga ugroziti. Ne možeš me kupiti niti pridobiti.
Ako to nije čisto i sa dušom, za mene ne postoji.
A ako dolaziš otvoreno i punim srcem, lako ćemo se prepoznati.
I bez riječi razumijeti.
Jer duše će se osjetiti.
Oči zacakliti…
A tu barijera ne postoji. ❤️


Pingback: Pitam te: znaš li koga puštaš u svoj svijet? • Amazonke.com
Predivno! Hvala puno na ovako divnim tekstovima. Osjetim ih sa cijelim
svojim bićem ❤️
Hvala od srca! Divno je znati da dopiru baš tamo gdje trebaju doprijeti. Duša Dušu osjeti! ❤️🥰