Kad navre plima i krenu valovi…
Kao da sve žudi za time da te očisti…
I iscijeli.
I kad osjetiš da se to događa, samo se prepusti…
Pusti neka prođe kroz tebe i dušu ti pročisti.
Ne boj se. Sve što vrijedi će ostati.
A ono što ti ne treba će otići.
Dopusti da se dogodi.
Dozvoli da te osvježi.
Da ti očisti misli i rane zacijeli…
Neka te ne plaše suze, jer one su kao svetinja.
Tako brzo donesu potrebna olakšanja…
Pusti neka se dogodi sve kako mora biti.
Da oluja prođe kroz tebe i kiša te preplavi.
Otvori se, neka te prožme do najdubljeg dijela.
Da možeš izaći čišći nego ikad.
I kao da bol tu nikad nije bila…
Da osjetiš jasnoću i lakoću koja ti toliko treba. I koja je naše prirodno stanje.
Da osjetiš ponovo radost i ushićenje.
Duboki mir i zahvalnost za život.
Da se uspraviš i odagnaš sve sjene.
Pa kao nov čovjek dočekaš novo svitanje. 💖

