Dok ti u očima tinja želja za slobodom,
sve se teže pokoravaš starim svjetonazorima…
Gdje je živjeti u patnji normalno,
a živjeti sretno djetinjasto.
Dok te pokušavaju stišati i ugurati u svoje okvire,
ti sve više shvaćaš da želiš živjeti iz svoje Duše…
I biti će uporni, uvjeravati te da je to nemoguće
i da se ne smije…
Nesvjesni svoje boli i iste te želje davno potisnute.
Pokušati će ti nametnuti svoje standarde,
ali tebe će sve više dozivati Srce…
Jer vremena sa mijenjaju.
Ustajali obrasci nestaju.
I ustupaju mjesta novima
koji se nalaze na skroz drugačijem temelju…
I ako su svi trenutno protiv tebe,
ako svi ne žele da se mijenjaš
jer im zbog nečega pašeš u staroj varijanti…
Jer im nije bitno kako se ti osjećaš,
već te nastoje zarobiti u svojoj sebičnosti…
Evo ja sam tu.
Onda sam ja tu.
Da ti kažem da si u redu.
Da je skroz ok to kako se osjećaš.
I da je to što te iznutra doziva
Poziv tvoje Duše koja te Budi.
I da se jedino sa njom trebaš usklađivati.
Svi ostali su manje bitni.
Jer tek kad živiš autentično, slobodno biti ono tko jesi
sretno i ispunjeno u svojoj nutrini
možeš najbolje dati onima koje voliš
i svojoj okolini.
Tek tada uistinu Živiš.
I možeš biti pravi primjer drugima
i pokazati im put kamo ići…
Jer taj Osjećaj…
To što gori u tebi
nije tu slučajno.
I postati će sve jasniji i glasniji
u želji da ga poslušaš.
Da ne potratiš život na ropstvo i forme…
Bez sadržaja i bez dubine.
U ravnodušnosti i bez boje…
Zato, u redu je.
Osluškuj i idi polako.
Dobiti ćeš putem usmjerenja i znakove.
Sve odgovore…
Tišina će ti pokazati sljedeće korake…
Ne brini se.
Slušaj Sebe i svoje Emocije.
Jer ovo je vrijeme za promjene.
A samo o nama ovisi.
Hoće li biti na bolje! ❤️
