Zbog najtežih smo lekcija upravo to što jesmo

Hvala ti.
Za sve uspone i padove.
Za sve boli i strahove
koji su uvijek izlazili kada je bilo najgore…

Hvala ti.
Za svaku isplakanu suzu
Od radosti ili tuge
jer mi je pokazala put
do najljepše duge…

Hvala ti.
Za sve prepreke i izazove,
jer me to naučilo doći
do utočišta mirne luke…

Hvala za svaku tamnu noć
koja je vodila do čudesnog svitanja
i to što sam uvijek smogla naći snage
da se podignem i obrišem krvava koljena…

Hvala za svaku podršku i toplinu koju sam putem primila,
ali i za sve kada mi je bila uskraćena,
jer sam shvatila da to nisu (više) moji ljudi
i da mi ta izvanjska podrška nije ni potrebna.
Niti presudna…

Kad znam Tko sam.
Tko sam Istinska Ja…

Hvala za sve ono što sam putem proživjela
za sve suze boli i nadanja…
Da bih bila ovdje Sada.

Jer nismo rođeni da stagniramo
nego da napredujemo i rastemo.
Da se ne plašimo,
nego da se usudimo.

Da promjena na bolje bude naša zona komfora
i najveća ugoda.
Kad znamo da smo iz dana u dan sve bolja verzija sebe
i sami svoja zvijezda vodilja.
Spremni pratiti Sebe putem svojih Istina
neovisni od tuđih mišljenja…

Svjesni da gdje god da smo
i šta god da se događa…
Koliko god bilo košmara ili nemira…
Naša Duša uvijek Zna
put do Mira i naših stvarnih želja
da živimo autentično
u skladu sa svojim unutarnjim Ja.

I onda nema pogreške…
Naša putanja je uvijek jasna.
U pravo smo vrijeme na pravom mjestu
I ni nebo nam nije granica… ✨🙏❤️