Možda samo trebaš stati i zagrliti to malo dijete u sebi.
Objasniti mu da nije krivo za sve što se događalo.
I da nije moglo birati.
Možda mu samo trebaš reći da ga voliš. Da je sve u redu i da je sada sigurno.
Možda ga samo trebaš čvrsto privinuti uz sebe i omotati ga bezuvjetnom ljubavlju.
Mirom i toplinom srca.
Pa se stopiti sa njim…
A onda možeš konačno prestati tražiti da netko drugi u tvom životu ispuni praznine iz prošlosti. Da netko izvana zacijeli te rane i iscijeli bol…
Možeš to napokon učiniti i postati cjelovit. Možeš udahnuti ljubav i razumijevanje u tu bol. I oprost iznad svega.
Možeš postati jači od svega toga. Možeš si dati ono što ti nisu dali jednom davno kad su trebali.
A onda otpustiti.
I oprostiti.
Jednom zauvijek.
Pa postati konačno slobodan.
I onda nastaviti dalje sam. Ili u dvoje, ali nikad više usamljen.
Nikad više tražiti potvrdu drugoga da vrijediš. Da zaslužuješ biti voljen.
Čekati da te netko drugi ispuni…
Jer rane iz prošlosti su bunar bez dna. I koliko god ljubavi da dobivaš, dok ih ne zaliječiš, ona uvijek otječe u nepovrat.
Zato vrati moć u svoje ruke. Gdje joj je oduvijek i bilo mjesto.
I učini si uslugu.
Najvažniju.
Zavoli se.
I oprosti.
Dozvoli tim blagoslovima da preplave tvoj svijet.
A onda kreni putem novog života koji će ti se otkriti.❤️
