Kako da te vodim kada Mi ne vjeruješ?
Kako da ti pokažem Obilje kad stalno zuriš u nedostatak?
Kako da te uvedem kroz nova vrata, kad se tako grčevito držiš za stara?
A tu si tako nezadovoljan, nesretan, frustriran… I koliko god to želiš, nedaš se vani iz te rupčage. Zaglavljen, stisnut, očajan…
Gledaš prema dnu, prema crnilu, a očekuješ da ćeš vidjeti sunce.
To tako ne ide. Znaš da ne ide. A opet se nedaš…
Kako da ti onda pomognem? Kako da te uzdignem iz toga? Kako da te uvjerim da je sve što trebaš promijeniti smjer gledanja: umjesto prema onome što ne želiš ka onome što Želiš?
A kažeš da mi vjeruješ…
Vjeruješ li Uistinu?
Jer da stvarno vjeruješ, sa lakoćom bi otpustio to staro jer znaš da ideš u nešto novo i Bolje. Ne bi postojao strah, već samo srećom ispunjeno srce jer znaš da te vodim u najbolje za tebe.
Da mi stvarno vjeruješ, prepustio bi mi se sa punim povjerenjem. Kao što dijete vjeruje svom roditelju. Dao bi mi ruku i nasmiješio se i dopustio da te vodim…
Zato je samo jedna stvar o kojoj trebaš uistinu razmisliti.
– Vjeruješ li Mi? –
Vjeruješ li Izvoru, Bogu, Unutarnjem vodstvu ili kako god to želiš zvati, a koje zna što je najbolje za tebe?
Ako kažeš da vjeruješ, onda to i pokaži.
Prepusti se sa punim povjerenjem i Vjeruj da će se sve posložiti za tvoje najveće dobro.
A sa srcem punim Vjere, tome ćeš i svjedočiti. 💖
