Onaj osjećaj kad na završnici utakmice djeteta izađeš sa suzama u očima.
Ali ne zbog razloga zbog kojih je to inače, zbog roditeljskog ponosa i punog srca…
Već zbog jednog posebnog čina na kraju utakmice.
Naime, bilo je borbeno. Naša ekipa je uvelike vodila, ali obje ekipe nisu posustajale.
Međutim, pred sam kraj divan, mudar trener naše djece izveo je na teren dječaka sa posebnim potrebama koji je dio tima i dečki su mu velika podrška i dao mu priliku da zaigra.
U par zadnjih minuta dodavali su mu loptu i on je zakucavao koševe. I to ne samo da je cijela naša ekipa stavila fokus na njega i sa radošću mu dodavala lopte kako bi osjetio čar utakmice. Nego je i protivnička ekipa stala usred žara borbe i dopustila mu da da par koševa!
Kako je samo uživao u tome! 🥰😊❤️ Kako je skakao od sreće i veselio se! I cijeli njegov tim i svi mi skupa s njim!
Znači takva euforija je zavladala u dvorani! Takve emocije! 😍🎉💖
Svi smo navijali punim srcem i uživali u tom prizoru!
Kakva podrška, kakav tim, kakvo prijateljstvo i razumijevanje. I lekcija svima nama!
Predivno je bilo to gledati!
Predivno je bilo tome svjedočiti!
Energija se prelijevala cijelom dvoranom i bilo je nevjerojatno je upijati!
To je to!
To je taj duh! To srce na djelu!
Koje kad se ujedini sa ostalima ništa ga ne može zaustaviti u činu topline i bezuvjetne ljubavi.
To je taj svijet u kojem je divno živjeti! I tu je oko nas, samo ga trebamo vidjeti!
I doživjeti!
I poticati! ❤️🙏✨
