Te prepreke nisu toliko strašne kakvim se čine

Te prepreke…
Nisu tako velike kakvim se čine.

Jer kad se pokreneš i konačno kreneš, sve sile Univerzuma će ti krenuti ususret i pomoći. Olakšati put, otvarati vrata…

I ono što ti se iz prikrajka činilo ogromnim i nepremostivim, kad se približiš biti će puno manje. Čak i možda nestati.

Jer, vjeruj mi, sve se nekako posloži.
Kad kreneš putem onoga Tko Uistinu Jesi.
Sve se nekako presloži u korist tebi.
Univerzum, Bog… ta viša sila te neizmjerno podrži.

Da vjetar u leđa tvojoj vjeri. I snagu tvojoj hrabrosti.
Da izdržiš sve nedaće i prođeš neokrznut. Pa postaneš još smioniji i jači.

Nevjerovatno je kako se sve posloži. I onda kada se čini nemoguće, neka vrata se otvore…
Čak i tamo gdje su do jučer bili zidovi.

Čudesno je tome svjedočiti. Tad u svojoj Vjeri postaneš još čvršći. Nepokolebljiviji.
Moćniji.
I još spremniji za neke nove izazove. Nove pobjede.

I možda će te sa strane gledati oni koji nisu nikada ni pokušali. Pa te požele vratiti ili barem usporiti. Odvratiti u tvojoj namjeri.
Ne možda zato da ti ne bi uspio. Nego da oni ne bi spoznali da su sebe izdali.
I postali i ostali robovi svoje lažne sigurnosti.
A ustvari kaveza u koji su se sami zaključali…

Zato im ne zamjeri. Već im samo poželi sreću i ne odustaj od sebe. Od svog puta i svojih namjera.
Sutra ćeš kao takav biti najbolja motivacija. I sebi i drugima.

I dokazati i pokazati…
Da je moguće.
Da čuda postoje.
Da i kad je najteže se ne odustaje….

Već se ide hrabro dalje.

I oni koji te vole, tvojoj će se sreći veseliti.

A oni drugi?
Ti ti putem neće ni trebati. ❤️🙏