Spoznaja koja meni donosi nevjerovatan Mir je:
~ Sve u našem životu je odraz nas samih. ~
Baš Sve. I ono što nam se sviđa i ono što nam se ne sviđa.
Prije bih na neke “nepovoljne” okolnosti reagirala pokušavajući mijenjati njih, ali sa ovom spoznajom došlo je ogromno razumijevanje da sam zapravo ja uzrok i da trebam mijenjati sebe. Uvijek samo sebe. Sve ostalo je utopija.
I onda je nastupio Mir. Jer sam shvatila da se nitko ne može pojaviti u mojoj stvarnosti ako ga ja nisam energetski “privukla”. Da u mom životu ne može egzistirati nešto ili netko tko nije u skladu sa mojom vibracijom.
Možda nakratko, kako bi me potaklo da nešto naučim i osvijestim. Ali ne zadugo. Osim ako ja to ne dozvolim.
Tu leži naša odgovornost za naš život.
Znate one dane kad se probudite nasmijani, pjevušite dok si spremate kavicu i odlično ste raspoloženi? I sve se nekako slaže, stižete na posao na vrijeme, promet je odličan, odmah nalazite parking. Simpatični prolaznik vam se usputno nasmiješi, prodavačica u trgovini je raspoložena, inače mrgudni kolega jutros je posebno veseo i pozdravlja vas sa osmijehom…
Super, zar ne? Sve nekako ide. Sve se slaže i iz situacije u situaciju sve se bolje osjećate, pa samim time vam dolazi i sljedeća situacija od koje ćete se još bolje osjećati. Baš zbog razloga što tako zračite. Fantastičan osjećaj!
A vrijedi i obrnuto. Zamislite scenarij kad vam budilica ujutro nije zvonila na vrijeme, pa žurite sa spremanjem jer kasnite na posao. Putem se udarite malim prstom u namještaj, a i ne možete naći ključeve od auta. A čim sjednete u njega onako rastreseni shvatite da ste nešto zaboravili. Pa trčite natrag, pa onda se uključujete u promet, gdje je zastoj, svi trube. Radovi su na cesti, a dok u vama raste ljutnja jer kasnite, zove vas šef i pita gdje ste, jer sastanak počinje za koju minutu i samo na vas se još čeka… Osjećaj da biste iskočili iz kože, zar ne??
Nekada su me ovakve situacije izbijale iz cipela! A sad… Sad osvijestim da sam ja uzrok. I osvijestim to u trenu. Zato za mene ne postoji loš dan. To je prevelik luksuz; potratiti cijeli dan u lošem raspoloženju i baciti ga u nepovrat. To si ne dozvoljavam. Jer znam da se više nikada neće vratiti. I jer znam da imam moć da nešto promijenim.
Ne situaciju, već svoj pogled na nju. Ako se dogodi nešto što ne želim, prvo pitam sebe što je to u meni da svjedoči tome u svojoj stvarnosti. I zašto je to za mene dobro.
To mi u trenu mijenja osjećaj. Odmah se osjećam bolje. A to je najvažnije.
Jer iz te pozicije mogu kvalitetnije djelovati na svoj svijet. Obojati ga drugačijim bojama. Veselijim.
A kad to uspijemo, već smo na pola riješenja, zar ne? 💖
