Ne možete pobjeći od samih sebe. Nikada i nikamo.
Jer kamo god otišli, nosite sebe sa sobom. I ono što volite i ono što ne volite.
Ne možete pobjeći od onoga što vas plaši. Jer će vas pronaći. Ali ne sa namjerom da vas uplaši, već da se suočite sa tim strahom i postanete jači. Da se izgradite, očvrstite i narastete.
Ne možete pobjeći od teških osoba. Teoretski možete pobjeći od te jedne konkretne osobe koja vas muči.
Ali gle “slučajnosti”! Naići ćete na takvu sličnu u posve novim okolnostima. I samim time, novu priliku da se suočite sa tom lekcijom koju vam nosi. Jer, kao u školi, lekciju koju niste savladali morate proći ponovo. I opet ponovo ako treba…
Jer sve od čega bježimo nas sustiže.
A sve sa čime se suočimo – nestaje!
I nevjerovatno koliko to nešto veliko i strašno, postaje maleno kad ga pogledamo u oči. Kada odlučimo da ćemo nadvladati sve što nam donosi. I da smo jači od toga.
Tada strahovi postaju manji od makova zrna. Gotovo beznačajni.
Teški odnosi se raščišćavaju i dolaze na razinu na kojoj trebaju i zaslužuju biti. Nove prilike se otvaraju. Naporni ljudi nestaju. Bol prolazi. Teret sa ramena se raspline…
A mi postajemo jači. Na svim razinama.
I krećemo ususret novim izazovima. Novim lekcijama.
Zato na kraju ostaje samo pitanje: hoćete li istu lekciju polagati iznova i iznova?
Ili stisnuti zube i savladati je iz prve?
❤️