Lako je kada ide lako…
Ali šta kada ne ide?
Što kada se samo redaju prepreke?
Šta kada nije ni blizu onako kako bi htjeli da bude?
Gdje ste onda? U šta Vjerujete?
U kakve rasplete i scenarije?
Što svojim mislima kreirate?
Jer lako se prepustiti kada sve ide onako kako smo željeli.
A možemo li to i kad ne ide onako kako smo planirali?
Možemo li onda Vjerovati?
Jer ponekad se sve raspada da bi se sastavilo nešto novo.
A ponekad ciljamo prenisko, a Univerzum nam je namijenio nešto visoko…
A tada u oluju, u najvećoj turbulenciji smo ono u što uistinu vjerujemo.
Ili se krećemo naprijed sa povjerenjem ili strahujemo.
Možemo li tada vidjeti sunce koje je tek nekoliko tmurnih oblaka dalje?
Možemo li osjetiti cilj dok nam ništa ne ide od ruke?
Da, ljudski je pokleknuti. Ali brzina kojom se saberemo i ustanemo nas određuje.
Ne samo pobjede, nego sa kojim stavom prolazimo kroz prepreke.
Jer lako je kada ide sve dobro…
Lako je.
Ali ono najteže te izgrađuje.
I izvlači iz tebe ono najbolje.
Zadnje trunčice snage koje prije nisu bile ni vidljive sutra potpisuju tvoje pobjede.
Zato nastavi.
Koliko god da je teško koračaj dalje.
Usprkos vjetru i kiši što ti šiba obraze.
Unatoč svemu što te unazađuje.
Samo nastavi dalje.
Ne padaj, ne okreći se.
Baš zbog ove oluje sutra će ti sunce sjati jače.
Baš zbog ove borbe sutra ćeš koračati još svjesnije i zahvalnije.
I još ponosnije na sebe.
Još radosnije!
Jer da, brod je najsigurniji u luci.
Ali to nije ono zašto brodovi postoje. 🩵


Draga Iva, ova doza ohrabrenja je baš ono što mi je u ovom trenutku trebalo. Hvala
Draga Sanja, jako mi je drago to čuti. Uvijek će Vam doći ono što treba i Univerzum Vas neće nikad pustiti bez odgovora. Samo hrabro naprijed! 🙏🤗