Toliko često vidim kako se ljudi boje izaći iz tih nekih okvira, jer to kao nije normalno… Ili se pokušavaju uklopiti u prosjek iz straha da previše ne odudaraju i da zato neće biti prihvaćeni…
A što je ustvari normalno??? Koja su to mjerila?
Jeli normalno ono čega ima u većini?
Da li to znači da biste se trebali uklopiti u masu, u siva lica prolaznika koji hodaju ulicama pognutih glava? Ili eventualno tipkajući po mobitelu? I to onako bezizražajno, bez da se uopće da naslutiti radost u njima. Bez da dožive ljepotu dana i svijet oko sebe…?
Da li to znači da trebate raditi prosječni posao (koji se obično ne voli) za prosječnu plaću i ne težiti višemu? Ne željeti biti zadovoljniji i ispunjeniji onim čime se bavite?
Da li je normalno trčati kroz dan za raznim obavezama i da vam on jednostavno proleti bez da ste ga uopće doživjeli? Da li je to normalno jer “svi” tako rade, pa što bi se vi bunili?…
Da li je normalno u brzini kupiti prve namirnice na koje se naleti u marketu, bez dubljeg razmišljanja o kvaliteti prehrane, a onda u isto takvoj brzini trčati na treninge i po lijekove koje će ublažiti nuspojave te iste loše prehrane?
I usput “znati da u današnje vrijeme ljudi nemaju vremena za sebe” pa to prihvatiti kao svoju istinu? I gušiti se u prosječnim danima sa (ispod)prosječnom kvalitetom života i istim takvim rezultatima?
Zašto se uporno truditi uklopiti kada je sasvim jasno da je svatko od nas individua za sebe i originalan na svoj način? Poseban, specifičan i kao takav baš potreban ovom svijetu…
Prosječni ljudi imaju prosječne živote. A to je kao da u školi dobivate stalno trojke. Ni pet, ni jedan. Nema oscilacija, već jedna ravna crta. Nisi ni odličan ni loš. Već dobar. Nema velikog raspona emocija, ni velike radosti, a niti suza. Uvijek neka sredina.
Dosadno, zar ne? Takav život postane jako dosadan i vodi ka frustraciji.
A onda su nam svi ostali krivi za to.
Zato si dozvolite biti originalni i posebni! Izraziti sebe baš takvi kakvi jeste! Doživjeti raspon i svu raskoš emocija i iskustava koje želite! Dozvolite si biti Natprosječni i to u svim smjerovima koji vas vesele! 😊
Svijet ne mijenjaju oni koji odluče ostati prosječni, već oni koji su iskočili iz rutine i pokazali koliko su posebni! I shvatili da “normalno” u ovom kontekstu nije mudar izbor!
A vi ste tako posebni! Znam da jeste! Posebni i divni baš takvi kakvi jeste! Zato skinite te zaštitne slojeve iza kojih se tako sramežljivo sakrivate i dozvolite si biti baš onaj drugačiji čovjek!
Onaj koji ide ulicom širom otvorenih očiju sa iskrom osmijeha koji uvijek tinja! Onaj koji ispunjava svoju strast baveći se onim što voli! Pa taman to bilo iz hobija!
Onaj tko će radije uzeti dijete u naručje i igrati se sa njime nego ga voditi na već 15- tu aktivnost ovog tjedna.
Onaj koji će pomoći starijoj ženi nositi teške vrećice do stana. Koji će plastične boce ostaviti u vrećici pored kontejnera jer zna da će one nekome donijeti obrok kojeg nema…
Onaj koji će osobi do sebe nositi radost, a ne prepričavati loše vijesti…
Budite onaj natprosječni koji će postati svijetli primjer drugima!
Da se život stvarno može živjeti sa osmijehom! I Radošću! I natprosječnim zadovoljstvom! ❤️
