Fasciniraju te priče kakav je pogled sa vrha planine? Prekrasan, čaroban, neprocjenjiv… I zasigurno jest.
Ali za početak, za taj prvi mali koračić, prvo je potrebno odlijepiti pogled sa poda. Potrebno je othrvati se starim navikama i ponašanjima koje ti drže glavu pognutom i stalno ili većinu vremena gledaš u pod… u sivilo… beznađe…
Hajde, usudi se, ma pomakni je barem centimetar gore. Otvori barem malo svoj vidik, proširi ga. Neće se ništa tako strašno dogoditi ako se usudiš pogledati bar malo hrabrije životu u uči. I tim strahovima koji te sputavaju. Oni su jaki samo zbog toga što se ti bojiš. Ako osjete da si ih nadjačao, pobjeći će…
Vjeruj mi, nije tako strašno kako se čini. Uopće nije. To su samo razni scenariji koje ti Um servira po navici. A uglavnom se nikada ne dogode. Pogotovo kad podigneš glavu i promijeniš kut gledanja.
Odjednom nećeš vidjeti samo sivilo poda, već travu i cvijeće uokolo, djecu kako se igraju u parku… neke nove ljude i situacije… A kako nastaviš podizati glavu sve više i više doći ćeš do pogleda visoko u sunce i nebo, osjetiti kako konačno dišeš i prožeti će te neke nove emocije, neke posve nove situacije… Neke nove boje Života kakve do sada nisi osjetio..
A do svega toga te dijeli samo tvoja odluka. Mala, a velika odluka. Da malo pridigneš glavu, da se usudiš. Da pogledaš životu u oči i konačno izađeš iz sjene tamnih oblaka. Na sunce. Pod svoj komadić neba…
Zaslužuješ to. Tvoje mjesto te čeka. Hajde, kreni… Ti to možeš. Podigni pogled i pogledaj uokolo, nema veze što gledaš bojažljivo. Samo kreni… Dozvoli si krenuti u susret ljepotama Života. Čekaju te… Strpljivo dozivaju… Glasom Srca i Duše… I nikada neće odustati od tebe. Nikada. Zato nemoj ni ti.
Kreni… samo kreni… Život pun prekrasnih boja te čeka 💖
