Znate onaj osjećaj kad vam netko koga usputno poznajete u pravom trenutku prenese baš pravu poruku koju trebate čuti? I pogodi vas ravno u srce?
E baš jednu takvu nevjerovatnu poruku želim podijeliti sa vama koju sam ja dobila baš kad mi je trebalo.
Bilo je to prije nekoliko godina i to kod frizera 😊 Znači, sjedim ispred ogledala, frizer me šiša i neobavezno razgovaramo. Kad ono nekako s njegove strane krene komunikacija u smjeru kako imamo samo 24 sata na dan na raspolaganju. Osam sati prespavamo, ali sa ostalim vremenom mi odlučujemo što ćemo raditi. Osam sati smo na poslu, nastavlja on priču i kaže kako je tužno kad ljudi rade ono što ne vole. Jer možemo Izabrati što ćemo raditi. I kako je on oduvijek htio biti frizer, uživa u tome, bez obzira što kaže okolina i ne može zamisliti da radi ono što ne voli. I kako puno ljudi provodi osam sati na dan radeći posao koji ne mogu smisliti. A ono zašto, kad možeš uvijek izabrati nešto drugo, nešto što te ispunjava?
I onda, nakon svega toga dođu kući i sljedećih osam sati provode sa osobom koju ne vole i sa kojom nisu sretni. I kako je to strašno. Jer i tu možemo Izabrati biti sa nekim drugim ili čak i sami. I, pita se on, zašto ljudi ostaju u vezama u kojima su nesretni i tako uz posao koji ne vole provode cijeli život nesretni. Cijeli život. Prestrašno! A nitko nas ne tjera na to, nitko nam ne drži pištolj uperen u glavu i kaže da moramo. Mi smo to izabrali i to je grozno… Živjeti zarobljen u tamnici koju si sam sazidao.
Ja slušam dok on priča i oči mi već lagano sjaje od suza koje su se počele nakupljati, pa sam spustila pogled. Jer i ja sam onda bila na velikoj prekretnici, baš velikoj i zahtjevnoj…
A on to nije znao, a opet kao da je Znao i nastavio pričati kao da nije primijetio da mi cakle oči (ili nije htio da ja to vidim). Pričao je dalje u smjeru da nikad ne smijemo odustati od onog što želimo i da uvijek možemo birati, i ponovo birati ono što želimo. I što je u skladu sa našom Dušom. I biti sretni u životu, jer čemu inače živjeti?? I ako nismo zadovoljni, možemo ponovo izabrati nešto drugo. Jer je sreća u našim rukama, oduvijek je bila…
Uhhh, ne mogu vam opisati koliko je snažno ta poruka djelovala na mene. Koliko sam je puta izvrtila u mislima i sjetila je se kad mi je bilo najteže. Koliko je došla baš u pravi tren, baš kad mi je i trebalo dodatno ohrabrenje.. Hvala mu beskrajno na tome. Nisam mu nikad rekla koliko me je dotakao sa tim riječima, pogodio ravno u srce, ali vjerujem da on to Zna, sigurna sam da Zna… Jer ništa nije slučajno ❤
