Pazi da u trci za egom ne izgubiš dušu

Pazi da u trci za egom ne izgubiš dušu.
Pazi da te ne omame njegove čini, pa zaboraviš tko si uistinu.

Pazi…
Jer varljiva je ta vanjština. I toliko zasljepljujuća da možeš zaboraviti na put duše.
Da možeš sve postaviti u službu ega, a ipak ostati neostvaren.
Neispunjen.
Nesretan.

Pazi…
Ravnoteža je ključ.
Balans duše i ega.
Oboje su bitni.

Zato ostani svjestan. Ostani budan. Ne dozvoli da te izvanjska moć odvuče od tvoje unutarnje svrhe.
Ne dozvoli identitetu kojeg imaš na ovom svijetu da zamagli put duše.
Ostani pažljiv.
Traži balans.

Ne čekaj da prođe previše vremena. Ne dozvoli da godine prolete u trci za potrebama ega.
Jer on će te zavarati. Reći će: – Još samo ovaj cilj i to je to. Onda ćeš biti sretan i zadovoljan, pa malo zastati i uživati. –
A ustvari nikad kraja.
Jer dok ti trčiš prema tom cilju nesvjestan putovanja i lišen uživanja u svakom koraku, on ti već sprema novi cilj, novi izazov, novu utrku. U nezasitnoj želji da bude još bolji, jači, moćniji u tom vanjskom svijetu.

Dok duša stoji stjerana u kut. Zanemarena…
Pokušavajući te stalno iznova podsjetiti tko si zaista i zašto si uopće došao na ovaj svijet.
Prodrmati te.
Probuditi.

I koliko god trajalo da te dotakne, ona nikad neće izgubiti nadu.
I na kraju ćeš ipak čuti njen zov i morati je saslušati.
Ali do toga ti može već toliko puno godina života proletjeti u ispraznosti…

Zato ne čekaj.
Zastani na vrijeme.

I uskladi se.
Sprijatelji ih.
I hodaj svjesno dalje u tom zajedništvu.
U toj čudesnoj sinergiji koja će ti otvarati vrata i rušiti prepreke.
Jer si tada moćniji nego ikad prije.
Potpun.
Cjelovit.

I živiš ono što si došao živjeti.
A onda su sve sile Univerzuma na tvojoj strani.
I jedva čekaju ti pomoći. 🥰