Onako među nama… Želim te nešto pitati.
Možeš li sebe u oči pogledati? Ili te strah što ćeš vidjeti?
Bojiš li se to učiniti?
Jer znaš da sebe ne možeš lagati…
Onako među nama…
Imaš li hrabrosti nešto promijeniti? Ili ćeš se u vlastitoj boli ugušiti?
Možeš li si priznati tko si? A tko nisi?
I tko bi želio biti?
Onako istinski… kad nitko ne vidi.
Jer ovo vanjsko je samo privid i ništavilo. Može te učiniti moćnim po cijeni ljudskosti. I gubitka sebe… Ako ne umiješ paziti.
Zato molim te… Pogledaj se u ogledalo. Sam, kad nitko ne vidi.
I zapitaj se tko si?
Živiš li istinu ili laži?
Jesi li svoj ili tuđi?
A ustvari ničiji…
I zapamti, ne činiš takav nikome uslugu.
Samo sebe obaraš. I od Života praviš životarenje.
A umjesto radosti u sebi nosiš mučenje…
Molim te, ne čini to.
Idi i usreći se. ♥️
