Ponekad, da bi nas drugi prihvatili
svašta smo u stanju napraviti.
Okrenuti leđa Sebi i svojoj Istini…
Za zrnca odobravanja i lažnog osjećaja ljubavi,
spremni smo se od samih Sebe odvojiti.
Da bi dobili nijansu osjećaja privrženosti
koje ustvari nismo nikad tu ni imali.
Pa živjeli nijansu duže u iluziji…
Jer ako sami sebe ne prihvatimo u potpunosti,
nikad nam neće biti dovoljno tuđih izraza naklonosti.
I postajemo rupa bez dna,
koju ne može ispuniti nikakva količina emocija izvana…
Zato krenimo ispočetka.
Od zdravih temelja.
Tko sam Ja?
I volim li se zaista?
Smatram li da sam biće vrijedno ljubavi i poštovanja?
I dokle seže moja samospoznaja?
Od tuda treba krenuti…
Jer ako sa sobom nismo u dobrom odnosu.
uvijek ćemo biti gladni tuđe ljubavi.
Krenimo od odraza u ogledalu.
Vidimo li kakvo smo predivno biće uistinu?
Pričamo li sa sobom kao da smo najbolji prijatelji
ili više kao najgori neprijatelji?
Jer kakav odnos imamo sa sobom
takav ćemo imati i sa drugima.
Ni više ni manje,
ostati ćemo u tim okvirima…
Zato kreni graditi zdrave temelje
prvo s Ljubavlju počni gledati Sebe.
Pa nećeš više pristajati na malenkosti
daleko manje od onoga što zaslužuješ živjeti… ❤️
