Nazovimo stvari pravim imenom… Možda prvi put, baš onako iskreno…
Kakve odnose živimo? Prava prijateljstva ili? Pravu ljubav ili nešto što joj nije ni nalik? A što je sa obiteljskim odnosima?
O kojima god odnosima pričali, važno je prvo da budemo iskreni i to najprije sami sa sobom. Prestanimo opravdavati postupke drugih zbog kojih se osjećamo nevoljeno, nepoštovano, osuđivano, zanemareno… Prestanimo im tražiti izlike i sagledajmo stvari kakve jesu. I neka one budu naša polazna točka. Jer ako znamo gdje smo onda znamo i odakle krenuti.
Ako se recimo u nekom prijateljskom odnosu osjećate pomalo površno, neshvaćeno, ponekad povrijeđeno, neuvaženo, osuđivano… I još k tome osjećate tu notu – Zovem te kad mi trebaš – … Pa se nekako sve češće osjećate iskorišteno i kao nečiji emocionalni kontejner u koji istrese svoje teške emocije, pa ode. I često prešutite ono što bi željeli reći, osmijeh vam postaje samo maska, a osoba pored vas sve više donosi nelagodu. Prečesto u odnosu na ugodu.
Ako nema iskrenog povjerenja i razumijevanja i ako ne možete biti ono što jeste u tom odnosu, ima li to zaista vrijednost i pravu kvalitetu za vas? Što vam točno donosi taj odnos da ga se toliko grčevito držite? Čemu to?
Isto vrijedi i za ljubavne odnose. Budite si iskreni. Je li to što živite ljubav? Ima li dubokog povjerenja, razumijevanja, podrške, poštovanja i intime? Osjećate li iskrenu radost kad ugledate lice osobe sa kojom ste u vezi ili braku? Je li taj zagrljaj onaj koji liječi i osnažuje vas? Jeste li u tim rukama doma? A što je sa onom najvećom intimom? Kada ste se zadnji put rastopili dok ste vodili ljubav sa tom osobom? Predali se svim srcem dok su vam se duše i tijela stapali u jedno? Gledali se u oči potpuno prisutni u trenutku kao da ne postoji svijet oko vas?
To je kruna ljubavnog odnosa, šlag na predivnoj torti. Kada ste u kvalitetnom odnosu onda se taj dio savršeno nadovezuje i čini cjeloviti krug. Ako ništa drugo, onda ćete po tome znati na čemu ste.
Kada ste sa tom osobom ono što stvarno jeste, možete pričati o bilo čemu, poklapate se na više razina, nema maski i tabua. Iskrivljenih priča. Već divna energija davanja i primanja, slobode i radosti za svaku osobu pojedinačno i zajedno omotano ljubavlju.
Zašto pristajemo na manje? Na izblijedjele ljubavne odnose i površna prijateljstva? Zašto? Koja nas to uvjerenja tu drže poput teškog sidra?
I sama sam nekad tako živjela, ali nakon što sam uzela veliku “metlu” i počistila i pročistila hrpu odnosa u svom životu, mogu vam reći da puno lakše dišem. Kao kad generalno počistite stan i izbacite sve što ničemu više ne služi…
Sad živim po principu – Ili je kako treba ili mi ne treba – i život mi je puno kvalitetniji.
I naravno da u konačnici krećemo od sebe u bilo kojem odnosu. Jesam li ja pravi prijatelj i tako se ponašam? Jesam li ja onakav prijatelj kakvog bih sebi želio? I naposljetku, jesam li ja partner kakvog bi sebi volio biti u vezi ili braku? Što ja nudim, kako se ponašam? Kako volim i na koji način to pokazujem?
Jesam li ja najbolji koji mogu biti? Bih li sam sebe poželio za partnera? Onako iskreno… Razmislimo prvo sami za sebe.
Jer ako je odgovor Ne ili nesigurno Da, vrijeme je za promjene unutar nas koje će nas odvesti novom putanjom, ka novim kvalitetnijim odnosima. Ka osobi uz koju je vrijedno buditi se svako jutro, ka prijateljima koji vas istinski usrećuju… Ka životu ispunjenom divnim iskrenim odnosima u kojima ste voljeni i poštovani i to isto dajete. I iznad svega – Ono ste što uistinu jeste! Nije li to divna harmonija kakvu i zaslužujete? Prigrlite je, možete je živjeti ako je samo odaberete! Vjerujte mi, Vrijedno je! 💖💖💖
