Neobična situacija na moru danas… Došla sam sama, prvi puta ovog ljeta zaplivala i baš istinski uživala. Kupanje u moru je zaista poput meditacije. Čisti vas na svim nivoima.
Izašla sam iz vode i legla na stijene, dok me divno popodnevno sunce lagano nastavilo podržavati u mom meditativnom stanju. Totalni relax… Sklopljenih očiju slušala sam cvrčke pomiješane sa zvucima valova i glasova ljudi na plaži malo dalje…
Kad odjednom čujem divan zvonki glasić: – Kako se zoveš? – Podignem pogled i ugledam preslatku djevojčicu velikih prekrasnih očiju i nježne razbarušene kovrčave kosice. – Ja sam Iva, a ti? – odgovorim joj.
– Ja sam siroče, otišla sam od svojih roditelja, jer nemaju vremena za mene. –
– Kako to misliš, miškice? –
– Pa što god ih pitam, ništa mi ne odgovaraju, samo kažu da idem gledati u mobitel. A tako neću ništa naučiti. Mene puno toga zanima. Ne želim im više smetati, pa ih sad pitam što me zanima samo kad su na godišnjem.
A jedino što sigurno znam od kad sam se rodila, to je da volim pjevati. Ali kažu mi da mi baš ne ide i da ne znam note. Jer znaš imam samo pet godina. A želim učiti i matematiku i saznati baš sve o leptirima. I da, imam i jednu prijateljicu, ti je ne vidiš ali ona je uvijek sa mnom i živi u mom srcu. –
Slušala sam to maleno stvorenje koje je pričalo u dahu, željno pažnje i istinske podrške. Tužno mi je bilo slušati njezinu bol… Svako dijete zaslužuje osjećati se voljeno. Pa sam je nastojala utješiti. Tada sam je zamolila i da zapjeva i pjevala je punim srcem. Objasnila sam joj ponešto o matematici i leptirima. Čak smo ih i zbrajale 🙂
– Znaš, imaš divan glas i osjetim da pjevaš od srca. Samo tako nastavi i sigurna sam da ćeš biti odlična pjevačica. Sve što želiš, možeš i ostvariti!
I jako, jako si pametna djevojčica, izuzetno! Postavljaj i traži odgovore na sva ta pitanja koja imaš. Svijet treba djecu poput tebe, koja će izrasti u posebne ljude!
Tada su je roditelji počeli dozivati i prilaziti k nama. Bili su na odlasku i rekla sam im da mogu biti ponosni što imaju ovako prekrasno dijete puno potencijala. Koje gleda svijet širom otvorenih očiju…
Zahvalili su mi. Nadam se da su me zaista shvatili i da će malo, bar malo promijeniti pogled na nju. I malo je više doživjeti. Malo joj se više posvetiti. Dati joj više ljubavi i pažnje koju tako očajnički treba. Da se ne osjeća više kao siroče pored živih roditelja… 💖
