Možeš li samo Vjerovati?
Ne postavljati bezbroj pitanja nego se samo prepustiti…
Možeš li dopustiti onom nečem Višem i većem da te vodi?
Možeš li prestati stajati na putu svojoj slobodi?
Možeš li samo nakratko zanemariti ono objektivno i logično?
I dopustiti da te vodi ono nešto osjećajno, intuitivno i magično?
Možeš li prestati tražiti rješenja i pustiti da te ono iznutra vodi?
Možeš li otpustiti otpore i te svakojake savjete koje ti putem svatko nudi?
Imaš li Vjere da je sve kako mora biti?
I da će se sve u pravo vrijeme dogoditi?
Da će se Bog, Univerzum, Kreacija ili kako god je hoćeš zvati pobrinuti za tebe…
I da nikad nisi ostavljena sama pod golim nebom…
Imaš li snage ostaviti staru varijantu sebe i obući novu koju već toliko dugo želiš?
Je li vrijeme da se konačno potpuno prihvatiš i zavoliš?
I da u svom “nesavršenstvu” oko sebe spoznaš savršen poredak?
I uvidiš da je sve što želiš od tvoje ruke samo nadomak…
Možeš li osjetiti Univerzum kako diše kroz tebe?
I dušu što te voli kao jedino dijete?
Ono nešto u tebi što te stalno podsjeća Tko si…
I bolno jauče kada se pokušavaš uklopiti u nešto što nisi…
Što čekaš?
Koliko još vremena treba proći?
Koliko tužnih i nemirnih noći?
Dok ne shvatiš da prije nego li ti dođe sve što želiš, prvo ti sebi moraš doći…
Ne čekaj sutra!
Jer sutra čeka na tebe!
I ako ništa ne promijeniš danas,
sutra će opet biti isto.
Stara ti u sivom ruhu,
bezlična lica i umornog duha…
A novo Istinsko Ja samo čeka da ga ogrneš
Da ga prigrliš.
I korak po korak kreneš putem svojih snova
U nova jutra i ti Nova… 💖
