Kako znate da ste nekome stvarno oprostili?
Tako što kad ugledate tu osobu nemate više nikakvih emocija prema njoj. Nikakvih, ni ovakvih ni onakvih. Ništa, nula. Ni plusa, ni minusa.
Ono svejedno vam je da li ste vidjeli tu osobu ili običan zid. Baš svejedno.
Možete se eventualno na nekoliko trenutaka prisjetiti nekih isječaka situacije između vas i te osobe koje su dovele do razdora. I to je to.
Vrlo brzo vam misli krenu u drugom smjeru. Spontano i bez napora. Jednostavno lagano produžite dalje svojim putem.
Da, to tako izgleda. I to bez da ste ikada sa druge strane čuli riječ: – Oprosti. – Bez da imate saznanja da je toj osobi žao za to što vam je učinila, povrijedila vas i nanijela bol. Bez pokajanja sa druge strane.
Jer je Oprost došao od vas.
I to ne zato što odobravate što je ta osoba učinila, nego zato što razumijete da je radila najbolje što je u tom trenutku znala. I da je ta Duša tu da vas nauči neku važnu lekciju, da vas ojača i pogura prema naprijed.
Kad sve to zaista prihvatite kao takvo, lakše vam je krenuti dalje. Lakše vam je oprostiti i otpustiti sve to iz svog života.
I ostaviti tamo gdje zaista pripada. U prašnjavoj škrinji prošlosti. ❤️
