Dođe vrijeme kada je potrebno porušiti neke mostove. Koji nemaju ni svrhe, ni smisla, ni vrijednosti. Koji su svoje odslužili i bez obzira što ih stalno popravljaš i krpaš, osjećaš da je njihovo vrijeme isteklo.
I najbolje što možeš je – ne produžavati agoniju. Odrezati konope oštrim rezom i pustiti da padnu u nepovrat.
Učinila sam to više puta. U jednom razdoblju porušila gotovo sve. Sve koju su isisavali energiju iz mene i crpili me. Sve koji su nisu više vodili nikamo. Jednom jesu, ali tome je došao kraj.
I ne, nije bilo lako. Jer to nešto, koliko god da je bezvezno i iluzorno, ipak je poznato. Pa ti je teško pustiti od sebe.
Ali kad sve u tebi vrišti da odrežeš te spone, onda znaš da je najispravnije poslušati sebe i to učiniti. I krenuti u nepoznato! U nove pobjede!
I jesam. Odrezala sam i to vrlo odriješito. I nisam pustila ni jednu mogućnost da neki od tih mostova opstanu. Jer sam Znala i Osjećala da je vrijeme za Nove.
A ako pustim samo malu šansu tom starom raspuklom mostu da se održi, možda bih u teškim trenucima, kada se pojavi sumnja i strah, zakoračila natrag. I pogriješila.
A ovako, kad nema više ničeg iza, jedino što možeš je ići prema naprijed.
Tako da je jedino što sam osjećala kao ispravno bilo – odrezati ih do kraja. Bez mogućnosti popravka. Jer da je i dalje vrijedilo, ne bi trunulo, zar ne?
I tada sam se okrenula licem, srcem i dušom prema naprijed, u gradnju nekih novih mostova. Sa nove pozicije, sa više iskustva i mudrosti. Promijenjena. Hrabrija. Spremnija sagraditi put ka sreći!
Predivan osjećaj!
Još i danas, ponekad kada se okrenem, vidim neke ljude i situacije koje su ostale na drugoj strani mostova… I ostali su gotovo isti, nepromjenjeni. Sa istim razmišljanjem i u istim okolnostima, da ne kažem problemima. Koji im izgleda toliko trebaju da bez njih ne bi znali tko su.
Pa mi ih bude na tren žao. Jer su nesvjesni mogućnosti Izbora.
I shvatim da jedino što mogu je poželjeti im sreću. I pokazati primjerom da se može i da nije toliko strašno kako se čini.
A onda možda jednom… samo možda shvate da i oni mogu postupiti drugačije. Svjesnije. Slobodnije.
A više od toga nije na meni. Jer svatko ima svoj put.
Ja sam izabrala svoj. I ponovo bih. Ponovo bih sve to prošla ako treba.
Jer je Vrijedno! 💖
