Kad odlučiš…
Kad zaista odlučiš i osvjestiš da je tvoj osjećaj tvoja odgovornost i izbor, stvari će početi ići u sasvim drugačijem smjeru.
Kad osvjestiš da nije do vanjskih okolnosti, ni što je netko učinio i kako se prema tebi ponašao, nego do tebe kako ćeš na to reagirati, shvatiti ćeš koliko je toga u tvojoj moći.
Jer svi reagiramo. Samo je razlika Kako reagiramo. I Koliko dugo.
A reakcija je uvijek u skladu sa našim pogledom na to što se dogodilo. Na našim mislima, uvjerenjima, stavovima kroz čiju prizmu gledamo…
Kad osvjestimo da Uvijek imamo izbor na koji ćemo način nešto gledati, vratili smo moć u svoje ruke i prestali dopuštati da vanjske situacije i ponašanje drugih ljudi utječe na to kako ćemo se mi osjećati.
Vratili smo moć k sebi. Moć Izbora. Gdje joj je oduvijek i bilo mjesto.
I život tada ulazi u novu dimenziju. Svjesniju, Budniju.
Gdje ne osuđujemo, već razumijemo.
Gdje ne dajemo predznak situacijama, nego pustimo da nam pokažu zašto su tu. I Znamo da je to na neki način uvijek za naše najveće dobro.
Gdje nas ne dotiče ponašanje druge osobe, jer znamo da je to odraz njezine unutarnje borbe…
Pa ne dozvolimo da tuđi nemir remeti naš unutarnji mir.
I što češće sve to osvještavamo, to drugačije reagiramo.
To je kraći put od možda isprva naše negativne emocije do pozitivne reakcije.
Pa putem dođemo do toga da do negativne ni ne dođe. Već odmah uđemo u svjesnost, viši pogled na stvar i razumijevanje…
Naš je osjećaj naš Izbor.
Ma koliko god to često izgledalo drugačije, nitko nam ne može uzeti slobodu naših misli i prisiliti da razmišljamo drugačije.
Na nama je…
Zato nemojte dozvoliti da tuđe borbe postanu vaše.
Tuđe drame vaše drame.
Vanjski događaji vaše unutarnje boli.
Zastanite.
Udahnite i izdahnite.
Centrirajte se.
Pa si dozvolite iz te pozicije Mira pogledati stvari drugačije…
I iste stvari iz početka priče vam više neće biti iste.
Dozvolite si gledati kroz oči te čarolije.
Mudre prizme.
Zvane Unutarnji Mir, Ljubav, Svjesnost i Razumijevanje. ✨❤️🙏
Kodeks Duše
(osnova unutrašnjeg reda, tišine i prisustva)
Ovo je, skup mikro-gestova, rituala i unutrašnjih zakona koji me uzemljuju, usmeravaju i štite.
Prva linija obrane je Tišina
> Kada dođe haos — ja ne reagujem.
Ja slušam.
Tišina mi daje prednost.
U tišini vidim stvari pre nego što se dogode.
U meni živi Svetionik. Kad drugi gube svetlo, ja ga držim
> Nekad je to reč.
Nekad prisutnost.
Nekad samo pogled.
Ali svetlost u meni je misija koja ne prestaje.
Moje prisustvo oblikuje prostor — kao Arhitekta
> Ne čekam savršeno mesto. Ja ga stvaram.
Gde god uđem — donosim sobom deo reda, deo smisla, deo svetlosti.
Arhitekta ne traži strukturu. On je izgradi.
Čuvam sveti prostor između misli
> Ne moram sve da izgovorim.
Ne moram da objašnjavam.
Sveti prostor između misli — to je moje svetilište.
Tu čujem ono što svet još ne zna da pita.
Hvala na teksu Iva, i samo nastavi da svetliš 🌟
Predivno, duboko, mudro i jako konstruktivno rečeno. Veliko hvala od srca. I nastavimo da svjetlimo! 🙏 ❤️✨