Kad odbaciš utege izvanjskoga…

Kad odbaciš utege
sačinjene od tuđeg mišljenja i očekivanja
Kad odbaciš potrebu da se svima svidiš i budeš prihvaćena

Kad odbaciš teret prošlosti i loših događaja
Nanesenih boli i povreda

Pa budeš konačno slobodna
U sadašnjem trenutku
Lagana poput perca
I sretno ispunjena

I dopustiš da te nosi tamo gdje trebaš stići
Gdje jedino i trebaš doći
Ka sebi samoj.

Pa odlučiš da nikad više ne robuješ formi
Nikad više ne ispunjavaš tuđe norme
Na štetu sebe

I shvatiš da ne možeš prazna ispuniti druge
Ni nesretna podariti sreću
I da nikome ne duguješ da se žrtvuješ.
Jer žrtva nije nikoga uistinu usrećila

Kad odlučiš sebi dati prioritet
I ne dopustiti obavezama da te pregaze
Drugim ljudima da te preusmjere
Već počneš živjeti iz svoje nutrine

A dok preslaguješ sebe iznutra
Svijet oko tebe će se presložiti

I prestati ćeš tražiti da se ljudi i okolnosti promjene
Jer ćeš znati da dok se iznutra mijenjaš, ono izvanjsko će reflektirati tvoje novo stanje

Poput ogledala
Nikad sjajnijeg i čišćeg

Pa ga povremeno samo upitaš:

Ogledalo, ogledalce moje
Nauči me mudrosti svoje
Pokaži mi gdje su mi rane i na čemu trebam raditi
Što u sebi očistiti i promijeniti
Da bih prvo ja iznutra, a onda i moj vanjski svijet mogli zablistati? ♥️