Tužna scena jučer na parkiralištu ispred jednog shopping centra. Invalid u kolicima, u prilično neurednom stanju, počeo se iz čista mira zabijati kolicima u branik obližnjeg automobila. Sekundu, dvije gledala sam u nevjerici, ali prije nego što sam uspjela reagirati, izašao je zaštitar i razriješio situaciju…
Situaciju koja me navela na razmišljanje. Zamislite koliko je boli, bijesa i gorčine u tom čovjeku kad misli da će se osjećati bolje ako nanese štetu nekome drugome? Zamislite tu tugu i frustraciju unutar njega. Zamislite te rane koje toliko bole iznutra da ga razdiru…
To isto vrijedi i za ljude koji vas napadaju, vrijeđaju ili omalovažavaju. Misle da će se osjećati bolje ako povrijede vas. To je nesretan čovjek, jer sretan čovjek nikada ne napada. Ako i misli da ste nešto pogriješili reći će vam to na lijep i miran, kvalitetan način. A ako osoba viče u namjeri da vas povrijedi, vjerujte mi, nije do vas. To je ogromna količina boli i frustracije u toj osobi, koja poput uzavrelog vulkana čeka da eruptira. A vi ste prvi naletjeli, mogao je to biti i bilo tko drugi. Zato to ne shvaćajte previše osobno i nastojte ne uzimati k srcu…
Ako se nađete u takvoj situaciji, samo se odmaknite dok oluja ne prođe. A ako je izdrživo i to je netko vama blizak, onda ga samo zagrlite, da osjeti ljubav i toplinu. Stisnite ga jako, da otopite taj led u grudima. Da razvodnite bijes i gorčinu. Ljubav liječi sve, i suosjećajnost i razumijevanje.
Možda nećete odmah moći zaliječiti sve rane, ali i mala doza ljubavi učiniti će razliku. Malo čudo za vas oboje. U ime ljubavi i duševnog mira… ❤❤❤
