Jednom kad spoznaš Istinu, ne možeš više reći da nisi.
Ne možeš više zatvarati oči i pretvarati se da se nije dogodilo. Da nisi vidio…
Jer jesi. I ne možeš više poricati i sebe zavaravati. Možda se čak i lagati iz straha da zadržiš sve kako je bilo.
A više nije. I ne može biti.
Jer ti je Istina otvorila oči. Raširila zastore iza predstave da vidiš što se događa iza kulisa. Da uvidiš iluziju kojom si se toliko dugo zavaravao…
Možda nesvjesno, jer ti je na neki način pasalo.
Jer ti je bilo lakše u to vjerovati da ne moraš ništa promijeniti. Da se ne moraš pomaknuti i zakoračiti u novo. Novo i nepoznato.
Od kojeg oduvijek postoji bojazan.
Iako nepotrebna, jer novo pokreće svijet i pomiče granice. Stvara čuda kojima se nisi ni nadao.
Koja te ne mogu pronaći dok tapkaš u mjestu. Dok se sakrivaš iza zatvorenih vrata.
Dok negiraš Istinu i bojiš se iskoračiti.
Zato budi hrabar! Jer nisi sam. Istina te drži za ruku i daje ti snagu onda kada misliš da je nemaš.
Vjetar u leđa kad ti se učini da je sve protiv tebe.
I tiho šapuće iznutra da si na pravom putu i činiš pravu stvar.
Jer kakva god da je iluzija, ipak je samo iluzija.
I koliko god da si vjerovao u nju, ne krivi se.
Jer ako te dovela do Istine, vrijedilo je. ❤️🙏
