Upravo svjedočim nevjerovatnoj situaciji! Promjeni realnosti koju se činilo nemoguće promijeniti!
Nemoguće na prvi pogled. I na drugi i treći… ali samo onome tko ne zna da je sami stvaramo.
Pa čak i ja koja sam toga svjesna i toliko sam toga već promijenila u svom životu nisam uvijek bila sigurna da ću moći. Jer ovo je bio baš tvrd, tvrd orah.
I znala sam se u baš teškim zapletima zapitati: hoće li mi uspjeti? Hoću li moći promijeniti nešto toliko tvrdokorno i zacementirano? Koliko će mi trebati? I do koje mjere to može ići?
Naravno da se radi o članu obitelji. I to onom koji je toliko teškog karaktera i toliko godina provodi ili svoju volju ili neće biti po ničijem da se zaista činilo prezahtjevno uhvatiti se ukoštac sa time.
Nego možda čak radije se odmaknuti i sačuvati svoj mir izdaleka.
Pa sam to podosta vremena i činila kada su druge opcije bile neizvedive.
Ali ništa me nije spriječavalo da radim na sebi i svom osjećaju. Da ljutnju pretvorim u razumijevanje. Da razumijem strah koji progovara iz te osobe. Težinu života i gomilu teških uvjerenja, život proveden u formi, a manje sadržaju i stalnoj bojazni što će drugi reći… Jer mala je sredina i svi sve znaju.
I da sada kad je toliko godina iza nje, u dobi kada se čovjek poput vina pretvori ili u vrhunsko piće ili u ocat… Sva ta gorčina izlijeva na njenu okolinu. Pa koga god tu zatekla…
Pomoglo mi je sve to da osvjestim da zaista svatko radi najbolje što zna, ali to nije uvijek najbolje što može biti… I da pojam najboljeg i njegova definicija je drugačija za svakoga od nas.
Pa sam odlučila da joj šaljem toplinu i ljubav izdaleka. Da joj poželim sreću i da nađe svoj mir. Da je razumijem. Da joj zahvalim na svemu što je ipak jednom nekad učinila za mene…
I tako stalno.
A to ne može ne odjeknuti u ovom Univerzumu. I to poput svjetla koji osvjetli mračan podrum! Jednostavo zabljesne i mrak mora otići!
I eto danas, sada dok sam upravo došla kući nakon susreta sa tom osobom osjećaj je nevjerovatan! Promjena je išla zaista puževim koracima svo ovo vrijeme, ali danas je baš osvanula poput sunčanog jutra! Jednostavno i čisto! Bez traga teškim emocijama. Nevjerovatno!
I sad je tu još jedan nepobitan dokaz da ono što je u nama određuje kako će izgledati ono izvan nas!
Zato to od srca dijelim sa vama! I želim vam puno takvih spoznaja u vašim životima. Velikih, nevjerovatnih!
I onda vas više ništa neće moći uvjeriti u suprotno. ❤️
