Isperite prošlost.
Isperite sve boli, patnje i neostvarena nadanja. Isperite tugu i prošla očekivanja…
Neka ode od vas sve što vas opterećuje, proganja i boli. Neka se očisti, nestane. Kao kad topli ljetni pljusak ispere prašnjave ulice.
Neka vas osvježi, rastereti.
Jer sve te prošle bitke, sva ta povrijeđivanja su upravo to – prošlost. A postaju sadašnjošću jedino ako ih mi donosimo u nju. Svojim mislima. I tada ima dajemo energiju koja ih čini većima nego li su ikada bili.
Zato si nemojte to raditi. Molim vas, nemojte. Neka prošlost ostane u prošlosti. Jer svaku minutu provedenu razmišljajući o njoj nećete više nikada vratiti. Te minute, sati, dani prošlosti kradu vam sadašnjost. Podmuklo i potajno poput lopova.
A ne donose ništa. Baš ništa osim mučnog prekapanja po starim prašnjavim ladicama. Punih minulih konflikata.
Koji bi se već odavno raspršili i nestali da im svojim fokusom ne udahnjujete život.
A paralelno pored vas prolazi današnji dan. Možda pored vas sjedi osoba koju volite, možda se dijete igra i čeka da ga primjetite. Možda psić koji želi sa vama u šetnju. Možda svira pjesma koju obožavate, a vi je ne čujete…
I gubite najdragocjenije. Ovo Sada. Koje će sutra biti prošlost za kojom ćete žaliti što je niste proživjeli.
Pa dokle tako? Koliko ste još spremni žrtvovati za nešto što ne možete vratiti?
Samo vi znate. I zato molim vas, dobro promislite. ♥️
