Ili cvjetaš ili veneš…
Nema ništa između.
Čak ni onda kada ti se čini da ima. Čak i onda kada to zoveš “sigurnošću” ili “ma, ok mi je”…
A znaš da nije. Osjećaš kako ti energija nekako slabo kola žilama. Osjećaš da nema te životne radosti koliko bi je trebalo biti. Osjećaš da nije to To…
Jer ili napreduješ ili stagniraš. I to nepogrešivo duboko u sebi Znaš.
I možeš to sakriti od svijeta. Ali od sebe ne možeš.
Jer navečer, kada se pred spavanje pogledaš u ogledalo, ti znaš… Ti vidiš… Svom dušom osjećaš gdje si…
Jesi li u tebi radost ili nije?…
Živiš li ono što želiš ili ne?
Jesi li ono tko stvarno Jesi ili nisi?
Je li ta maska koju nosiš postala već dio tebe?
I možeš naći stotine izgovora zašto je tome tako…
Ili pak samo jedan razlog.
Da od sutra nešto učiniš drugačije.
Ili možda već od danas. Od noćas.
Prije nego li zaspiš, prepustiš se u mislima onome što stvarno želiš… Onome što te pokreće… Onoj iskri u tebi što još uvijek gori…
U samoći, ne mora nitko znati.
Maštaj i uživaj… Uživi se u sliku svim svojim srcem… I dopusti da te preplavi…
A ustvari ćeš tada Stvarati…
I udahnuti emocijom toj slici Život.
Pa već tako napraviti malu, ali ustvari ogromnu promjenu.
I vidjeti ćeš kako ćeš se odmah osjećati drugačije.
I nekako ćeš drugačije zaspati. Sa nekim boljim, ljepšim osjećajem.
A on će te uvesti u neko ljepše sutra. ♥️
