Bez emocija život nema boja.
A bez boja
On je bezličan.
Pa se onda pitaš gdje je nestala čarolija? Gdje je Ono Nešto zbog čega vrijedi živjeti?
I možda putem zaboravljaš da si ti taj koji udahnjuje Život Životu! Da ti držiš kist u rukama i biraš boje. One izražajnije ili one blijede…
Jer čemu se probuditi svako jutro pored nekoga koga ne voliš? Emocija daje toj slici boju. Ako nema boje, slika je otužna…
Kao i zagrljaj bez ljubavi.
Čemu juriti na posao koji ne možeš smisliti? Gdje se osjećaš loše? A sve te obavije u tamno kad se posla samo sjetiš…
Ako se ne veseliš svakom novom jutru, za tebe će ono biti nikakvo, bezlično. Bez obzira na svu raskoš boja koje se ne njemu oslikavaju…
Ako mu ti ne udahneš emociju radosti i divljenja, za tebe će ostati bezbojan. Bez ljepote i mirisa. Bez istinskog doživljaja.
I pitam te? A već odgovor znaš…
Ima li život smisla ako ne osjećaš u njemu dubinu i čaroliju emocija? Ako ne osjećaš da ti se srce ispunjava toplinom od koje ti se prsa nadimaju i oči pune suzama?
Ima li smisla živjeti bez toga? Gdje je čar ako toga nema?
Odgovor već znaš.
I zbog čega onda biraš ostati u tome gdje nema lijepih emocija? Zašto ti je bolje biti čak i ravnodušan nego krenuti za onim što te raduje, što ti pokreće krv u žilama?
Ono od čega se osjećaš ŽIV??
Da znam, reći ćeš – zbog ovog ili onog. Ili zbog drugih osoba koje tu voliš i koje su ti važne…
Ali znaš što? Njima ionako ne služiš u punom sjaju ako nisi sretan.
A sa druge strane, ako ostaneš u tome kao zbog njih, i nastaviš biti nesretan, negdje u dubini podsvijesti ćeš ih uvijek zbog toga kriviti… I to je strašno.
A nisu krive one. I to dobro znaš.
I ne, nećeš zbog svoje odluke da budeš žrtva na kraju života dobiti ogroman aplauz, tortu i veliko – Bravo!
Nećeš.
Već samo ogromno samosažaljenje zbog nečega što nisi uopće napravio.
Što nisi istinski Živio!
I znamo oboje da su svi ti tvoji razlozi da se ne pomakneš ustvari u srži – samo isprika.
Isprika jer te strah. Jer se bojiš.
I to je u redu. Priznaj si to i prihvati se takvog. To je ljudski.
A onda neka ti to bude polazna točka za možda, neke nove Izbore…
Motiv da se pokreneš. Jer ti to možeš i imaš tu mogućnost. Nisi stablo posađeno na jedno mjesto.
Pomakni se!
I usudi se za početak samo sagledati tu mogućnost. Da se pokreneš i kreneš u susret novim paletama boja koje ti mogu donijeti osmijeh na lice i toplinu u srce…
Pa da kreneš sa elanom u žilama… otvorenim srcem i sjajem u očima!
U neko Novo Sutra! ❤️
