Da li je moguće imati normalan roditeljski odnos sa bivšim partnerom nakon razvoda?
Da, moguće je. Itekako moguće!
Znam da se puno mučite sa ovom temom, pa ću vam ispričati svoje iskustvo.
Naime, sa mojim bivšim suprugom provela sam 17 godina, što veze, što braka. Već kao srednjoškolci smo se držali za ruke, pa se kasnije vjenčali i dobili dvoje divne djece.
Međutim, putem se naš odnos raspao zbog mnoštva razloga koje smo osvijestili na bračnom savjetovanju negdje pred sam završetak braka. Ali bilo je kasno za popravak. Brak se neminovno bližio kraju, iako smo pokušali sve što smo znali i umijeli da ga zadržimo.
Na tom savjetovanju smo, između ostaloga, naučili kako razdvojiti naš bivši partnerski odnos od roditeljskog. Jer oboje smo i dalje željeli ostati najbolji mogući roditelji našoj djeci. Bilo je raznih poteškoća na tom putu, ali kvalitetna komunikacija je ključ. Maksimalno kvalitetna koliko to može biti u toj situaciji. Bez ili sa što manje osuđivanja, kritiziranja, prebacivanja odgovornosti i sličnoga.
I uspjelo je. Malo po malo, komunikacija se iskristalizirala isključivo u roditeljskom smjeru, sa ciljem da nastavimo kvalitetno odgajati svoju djecu. Kojoj ne nedostaje ljubavi mame i tate. I kojoj nikada nismo rekli da se mama i tata više ne vole. Već da smo odlučili da nećemo biti muž i žena, ali njih i dalje kao mama i tata neizmjerno volimo.
I oni to znaju i osjete. Znaju da smo nas dvoje u dogovoru i komunikaciji što se tiče njihovog odgoja, školovanja, aktivnosti i svega što im je potrebno. Djeca nemaju ograničenja u smislu vremena kojeg žele provesti sa mnom ili sa njim. Sve se dogovaramo prema potrebama i željama iz dana u dan, bez sudom određenih satnica. Pri tom se dogovaramo svi zajedno i svi četvero sudjelujemo u tome.
Mnogima smo nevjerovatan pojam razvedenih roditelja i često me pitaju kako smo to uspjeli.
Pa eto, upornošću i postavljanjem dobrobiti djece u sam centar pažnje.
Jer da, čak smo zadnjih nekoliko mjeseci braka ostali zajedno u suživotu, kao zbog djece i mogu vam reći da je to bio najgori period. Jer djeca osjete tu tešku energiju između roditelja ma koliko god je pokušali sakriti.
A i na koncu se pitate čemu im to služi, gledati takav odnos roditelja gdje više nema ni ljubavi, ni nježnosti, ni radosti ni kvalitetne komunikacije. I osvjestite da će djeca, gledajući takav odnos, misliti da je to normalno i sutra oni to prihvatiti kao pojam ljubavne veze i partnerskog odnosa.
Onda tek pretrnete, jer svi mi želimo da naša djeca budu sretna. I imaju radostan, ljubavlju ispunjen život.
Danas, nakon pet godina od raskida, mogu vam reći da sve jako dobro funkcionira. Gotovo odlično. Djeca imaju ogromnu podršku nas oboje. Razvijaju se u divne ljude sa zdravim emocijama i izuzetnim sposobnostima.
Još uvijek ponekad postave pokoje pitanje na temu mene i tate, ali i na to im sa lakoćom odgovorim. Na djeci razumljivom jeziku.
Sa poantom da uvijek u životu imaju Izbor. I da ako nešto ne ide na bolje, ma koliko god se trudili oko toga, imaju pravo ponovo izabrati nešto drugo. I ići putem svoje sreće. Bez obzira na sve ostalo.
Svjesni su toga i to im daje stabilnost. Naš odnos kao roditelja prije svega. Sa spoznajom da ljubav nas kao roditelja prema njima, djeci nikada ne umire i da je potpuno bezuvjetna bez obzira na sve.
To im gradi samopouzdanje i jača ih. Uči da na padove u životu ne gledaju kao neuspjeh, već kao lekciju. I da je brzina kojom se ustaješ ono što te određuje.
I da uvijek, bez obzira na sve, dignu glavu i nastave ići hrabro naprijed! 💖
