Jučer navećer šetala sam gradom sa svojim dragim i uživala u šarenim lampicama i blagdanskom ozračju. Iako je bilo hladno, u samom centru su ljudi također opušteno šetali što je dodatno doprinijelo blagdanskom duhu. Krenuli smo u knjižnicu i na samom ulazu u nju oduševilo me veliko božićno drvce sa mnoštvom rukom ispisanih poruka na blistavim papirićima. Naime, prazne poruke su stajale na stoliću pored drvca i svatko tko prođe može ispisati i na bor objesiti svoju, poput šarene kuglice. Od mnoštva ispisanih poruka, moj pogled je odmah pao na jednu, dječjim rukopisom ispisanu od koje mi je zastao dah. Naime, velikim štampanim slovima, po kojem sam zaključila da se najvjerojatnije radi o manjem djetetu, pisalo je: ŽELIM DA SVAKO DIJETE IMA OBITELJ. Zastala sam kao ukopana i ponovo pročitala te riječi. Zamislite tu malenu dječju glavicu koja je to napisala. To dijete nije poželjelo igračku ili možda više njih. Niti neku drugu materijalnu stvar. Ono je poželjelo Obitelj drugoj djeci. Ono je poželjelo toplinu, ljubav i radost obiteljskog doma. Ono je mislilo na drugu djecu i empatično suosjećalo sa onima koji ne žive obiteljsku radost, a ne na Djeda Mraza. Ono je mislilo na djecu koja blagdane provode bez osmijeha, bez zagrljaja. I kojima bi Obitelj bila najveći poklon. Ah, ti čudesno dijete sa toliko ljubavi u srcu… <3Mogli bi toliko toga naučiti od djece, samo kad bismo im dozvolili da nas podsjete na ono što mi odrasli često zaboravimo. A to je zaista biti čovjek u punom smislu, misliti srcem i shvatiti da je istinska sreća pružiti ruku drugoj osobi. Pokazati Ljubav i Suosjećanje.
Hvala ti drago dijete, divna dušo, prenijelo si prekrasnu poruku svijetu oko sebe. I sigurna sam da ćeš odrasti u Čovjeka sa Velikim Srcem i mijenjati svijet na bolje samim svojim postojanjem <3
