Ah, kada biste bilo bar malo bolji prema sebi.
I bar malo češće…
Kad biste se ponašali prema sebi kao prema voljenom djetetu, netom prije nego li utone u san.
Zahvalili si što postojite i rekli si koliko ste vrijedni samim svojim postojanjem.
Usmjerili prema sebi ljubav i zahvalnost i oprostili si sve svoje “pogreške”, jer su one lekcije iz kojih učite.
Bili si najveća podrška i onda kada bole krvava koljena od padanja… I rekli si da možete i hoćete bolje i dali sami sebi snage da ponovno ustanete.
Ah, kad biste se samo zagrlili i dozvolili da ljubav očisti sve vaše patnje. Kao što bi voljenom djetetu obrisali suze sa obraza.
Kad biste si barem malo manje zamjerali, manje spočitavali… A češće se pohvalili. Usmjerili na svoje uspjehe i sve ono što Jeste.
Tada biste bili bliži Sebi i osjetili bi kako rastete. Jer se stapate sa onim Tko uistinu Jeste… I zašto ste ovdje.
Dozvolite si to. Budite malo blaži prema sebi i imajte malo više razumijevanja. Dajte si više topline i ljubavi, više podrške.
Budite sebi onaj kojeg neizmjerno volite.
Jer otuda sve počinje…
Sve ostalo su nam nalijepili putem i udaljili nas od onog iskonskog u nama.
Onog stvarnog i jedino bitnog.
Onog tko Jesmo.
A kad spoznate tko ste vi, tada ćete spoznati i svijet oko vas. I gledati stvarnost drugačijim očima.
Očima Izvora. 🙏❤️
