Danas me jedna pjesma posebno podsjetila na neku davnu mene na maturalnom putovanju. Na jednu podosta naivnu i poslušnu Ivu koja je velikim, sjajnim, ali pomalo uplašenim očima gledala svijet.
Tada je moj put izgledao toliko drugačiji nego što je danas. I nije se ni blizu otkrivalo koliko će zaokreta i izazova biti putem…
I tako mi je uz tu pjesmu cijeli život proletio pred očima, od onda do sada. Što se sve događalo, promijenilo, izmijenilo… Svi usponi i padovi, koji opet zapravo vode ka usponu…
I opet iznova shvatim kako je sve baš tako moralo biti da bih ja bila ono tko sam danas. Sve se savršeno posložilo da bi mi služilo, da bi moja Duša rasla i napredovala.
Ta spoznaja uvijek donosi Mir i Razumijevanje. Donosi lakoću oprosta, prestanak zamjeranja i osuđivanja…
Jer na istu bol, povredu gledaš s više razine. Iz pozicije Izbora lekcija koje je tvoja Duša odabrala proći u ovom životu.
I kako da se onda ljutiš na nekoga tko te je povrijedio? Čemu teret neopraštanja nositi dalje ako je lekcija završena?…
Ako je vrijeme za novu razinu? Na koju ne možeš ići ako ne završiš postojeću. Kao i u video igrici.
Divne li tada lakoće Otpuštanja. I Zahvalnosti.
Jer su se svi ti ljudi, sve te situacije, cijeli Univerzum postaviili da ti služe… Da rasteš, napreduješ…
I tako je jednostavno onda poslati blagoslov i zahvalnost svemu tome, pa i tim ljudima, jer su njihove Duše odabrale pomoći Tebi u ovom životu da se izgradiš. Nije li to itekako vrijedno?
Ja kad se osvrnem, jako jednostavno vidim čemu je što služilo putem. I koliko god sam htjela biti ščućurena i sigurna, živjeti predvidiv život, moja Duša je izabrala koračati itekako van zone komfora. U nepoznato, u drugačije, u kreiranje života iz dana u dan sve ljepšeg i ispunjenijeg…
A ta životna avantura nosi svoje izazove. I koliko god puta u životu posrneš ili padneš, nebitno je. Bitno je da svaki put ustaneš i kreneš naprijed. Sa djetinjom radošću istraživanja, sjajem u očima i vjerom u srcu…
Jer Znaš, sad već Znaš da nakon oluje dolazi sunce. Nakon nevremena jasno i čisto plavo nebo. A more kad se umiri i povuče, vidiš na žalu da je izbacilo najdivnije bisere.
Koji ti svi redom služe, doprinose tvojoj Mudrosti. I daju tvom Životu dodatnu vrijednost i veličinu, dobinu spoznaje i punoću svrhovitosti.
Nisu li onda tada neprocjenjivo vrijedni?… ✨
#ljubavpremasebi #svjesnost #zahvalnost #odnosi #svjesnozivljenje #dusa #duša #ego #lekcije #drugiljudi #suncanastranazivota
