Bez očekivanja.
Možda je stvarno najteže biti bez očekivanja kada ih zapravo ipak imaš. Tamo negdje duboko u sebi…
Kad imaš neko prošlo iskustvo koje je svakakvo, a ono najsvježije nije baš pozitivno…
I teško je sve to anulirati i ići u novi susret potpuno prazan, poput čiste ploče na kojoj nikada ništa nije bilo zapisano.
I teško je isključiti emocije kad ih ipak imaš. I koje su šarolike… Ponekad i oprečne.
Pa ne znaš na koju stranu bi pustio da te povuku, koja sjećanja da prevladaju…
Ili ipak ne?
Jer znaš da je najbolje ostati čist. Bez očekivanja.
Pa daješ sve od sebe da budeš prisutan u trenutku. U Sada. Da ne uspoređuješ, prosuđuješ, vučeš prošla iskustva…
Već budeš samo sada i ovdje. Kao da se nikad prije niste poznavali.
I onda se malo opustiš… Na tren zaboraviš. Sve što je bilo… I uživaš u sada.
A crvići sumnje se pokušavaju progurati i nagristi trenutak. Pa ih odguruješ… Iako su možda u pravu.
Ogromna borba. Naizgled nevidljiva.
Mogu li ti opet vjerovati?
Ne znam. Vrijeme će pokazati.
I djela. Iznad svega – djela.♥️
