Ako smo se sve ovo još kao duše dogovorili…

Ako sam te jednom davno izabrala,
kako se mogu na tebe ljutiti?

Ako smo se jednom davno iz pozicija duše
dogovorili da ćemo se susresti
i zajedno ovdje lekcije učiti,
kako ti mogu sad zamjerati?

Ako smo se jednom tamo negdje Gore zagrlili
i dogovorili da ćemo zajedno na Zemlju sići
i kroz život se negdje dotaknuti,
kako te sad mogu osuđivati?

Jer ako sam ja trebala naučiti oprostiti,
tako što ćeš ti mene povrijediti,
onda ti mogu samo zahvaliti.
Zahvaliti na naučenoj lekciji,
ponovo te dušom zagrliti
i dalje krenuti…

Jer iz pozicija duše
mi smo isti.

Samo u različitim dogovorima
što ćemo jedni drugima činiti…

Ova spoznaja
toliko može bol umanjiti.
I na kraju je potpuno izbrisati…

Jer ovu igru zvanu život
smo izabrali zajedno igrati.

Nekad samo kratko, jednu lekciju…
Nekad dužu dionicu…
A nekad si uputiti samo jednu rečnicu,
možda neizrecivo bitnu,
a opet usputno u prolazu…

Pa ako smo birali One koji će doći sa nama ovamo
na ovo igralište života zajedno se igrati,
ima li smisla kroz tu igru se ljutiti?

Ili je s Više razine promotriti…

Pa osvjestiti da smo došli ovdje kroz svoje izbore,
da smo si obećali ostaviti putem znakove…
Dogovore, labirinte, lekcije…

Kako bi istinski život iskusili,
odigrali uloge koje smo izabrali…

I onda jednom kad završimo
opet se Doma vratili…

Pa se kao čiste duše opet zagrlili
u Bezuvjetnoj Ljubavi. 💞🙏✨