A što ako su oni sa kojima se najviše mučiš tvoji najveći učitelji?
Sa kojima te vežu neki stari, samo duši znani dogovori…
A šta ako ste to sve unaprijed iscenirali?
Kako bi svi nešto naučili i evoluirali…
A što ako ništa nije slučajno?
I sve je točno kako treba sinhronizirano…
Da bi svatko u tome sam Sebe spoznao…
Hoćeš li moći onda sa druge perspektive sve to razumijeti?
I više se ne ljutiti…
Hoćeš li moći oprostiti?
I otpustiti.
Shvatiti da smo svi mi dio iste duše,
svatko zaseban, a opet svi jedno…
Dio iste duše u kojoj svaka nosi svoje odijelo,
za ovaj život stvoreno…
Možeš li to tako bar malčice prihvatiti?
Pa se na nanesenu bol ne toliko povrijediti,
a sutra možda čak i blago osmjehnuti,
u znanju da ste sve to izabrali…
Možeš li?…
Oprostiti?
Otpustiti?
I zaboraviti?
Iz jedne više razine sve to sagledati?
I na jedan viši način ih možda opet voljeti?
Jer su ti pomogli ponovo se upoznati
i prisjetiti se Tko si…
Biće potpune bezuvjetne ljubavi.
Možeš li im u tišini iz dubine bića zahvaliti?
Jer su te osvijestili,
probudili
i vratili k Sebi?
I ispunili svoju misiju koju ste odavno dogovorili.
Jer došli smo si pomoći ponovo se spoznati.
I proživjeti život u toj potpunosti.
I Istini.
Da je sve ovo samo igra koju smo odabrali proživjeti.
A u dubini sebe nikad ne zaboraviti
da smo bića Ljubavi i Svjetlosti.❤️🙏
