Jednostavno osjetiš kada nešto “prerasteš“. Osjetiš da ti tu više nije mjesto i da je ta koža postala pretijesna. I da trebaš veću, komotniju, drugačiju… Svi znakovi oko tebe jasni su i neporecivi; vrijeme je za promjenu. Boje kao da su oslabile, emocija kao da je izgubila snagu. I sve kao da je ravno, a opet nije.Nekako postaje sve nelagodnije iz dana u dan.
Možeš to ignorirati neko vrijeme, ali osjećaj postaje sve jači, znakovi sve dramatičniji i cijela ta situacija oko tebe nekako se trudi da te istisne. Da te natjera da kreneš dalje, da potakne u tebi žar i rasplamsa vatru novih podviga. Jer zato si tu, da učiš, da napreduješ, da se gradiš. Zato zona komfora ne traje dugo u istom izdanju, jer te nešto mora motivirati na promjenu. Nešto te mora prodrmati da se pomakneš s mjesta. I ideš dalje, putem koji je duša davno izabrala…
Često to rastresanje ljudi gledaju kao nešto loše, a na kraju shvate da je bilo dobro i da su se kroz taj proces izgradili i ojačali. Zato se ne boj promjene, ne gledaj je kroz strah nego kroz radost. Ne razmišljaj da će možda biti gore, već da je to prilika za nešto bolje. Udahni joj vedre boje i hrabro kreni dalje. Otpusti ono što je prošlo i zakorači u novo sutra. Još bolje, još vedrije, još radosnije! I odluči da će taj put biti sretan i radostan za tebe, pospi ga laticama ljubavi i blagoslovi čistim srcem. Osjeti cijelom dušom svoj smjer i dozvoli da te vodi putovanjem tvog života sa čvrstom vjerom i znanjem da ćeš sve što ti treba dobiti putem. I zato spusti vesla u čamac, opusti se malo, umjesto da veslaš kojekamo. Neka te Tok okrene u smjeru kamo trebaš doći, imaj vjere, budi svjestan znakova koji ti stalno dolaze sa svih strana i pusti Vodstvu da te vodi. U sigurnim si rukama. Sada, uvijek i zauvijek. Samo osluškuj i nastoj biti Budan… 💖
