U redu je probuditi se polunikakva i sa podočnjacima.
U redu je promatrati se u ogledalo raskuštrane kose i zgužvanog lica.
U redu je ne biti savršena. I ne osjećati se savršeno.
U redu je i ljudski.
Ali što ćeš dalje sa tim, izbor je na tebi.
Hoćeš li se kriviti ili biti blaga prema sebi?
Hoćeš li odletjeti u dan jer “toliko toga moraš napraviti” ili ćeš uzeti malo vremena za sebe? Posvetiti se sebi?
Kako izvana, tako i iznutra.
Jer neće svijet stati, ako ti malo staneš. Neće sve propasti, ako ti staviš sebe preko reda. Ako si dopustiš da se regeneriraš.
Jer sjeti se, ne možeš nikoga nahraniti iz prazne zdjele. Ne možeš dati ono što nemaš.
Zato prvo posloži sebe. Prvo sebi daj ono što toliko trebaš. Što god to za tebe bilo.
Može biti samo malo opuštanja, može par stranica knjige, možda kupka uz mirisne svjećice…
Možda samo nekoliko svjesnih udaha i izdaha uz podsjetnik na sve blagoslove koje imaš.
Pa se preplaviš tušem zahvalnosti.
Obilja.
I sreće zbog svega što imaš i što jesi.
Dopusti si to. Daruj si taj poklon. Bez grižnje savjesti.
Jer dan će ionako proći. Sve će se ionako srediti.
A gdje ćeš biti ti u svemu tome?
I kako ćeš se osjećati?
Ti biraš. I samo ti odlučuješ.
Pa odluči mudro. ❤️
