Neki dan sam pričala sa jednom, meni predragom osobom. Nazvala sam je i rekla: – Ma samo da ti čujem glasić, pitam kako si i kažem da te volim! –
Obje smo se nasmijale na sav glas, baš onako od srca!
– Znaš – kaže mi ona, – Ti si jedna od rijetkih osoba koju čujem da se smije! –
– Stvarno?? – zastanem na tren, pa nastavim – Na ništa drugo ne bih ni pristala!
– Znam da ne bi. I nisi. – na to će ona.
– A ti si bila jako važan dio tog mog puta i na tome ću ti uvijek biti neizmjerno zahvalna!
I zato kad štucaš, znaj da to ja mislim na tebe! –
Obje smo se na to ponovo nasmijale! I nastavile tako dalje u veselom tonu.
Nakon što smo završile razgovor, navelo me sve to skupa na razmišljanje…
Kako se u mom svijetu ljudi zapravo puno smiju, kako smo okrenuti zahvalnosti i ljepoti života. Kako uživamo u malim stvarima koje su zapravo velike. I to snažno osvješćujemo. Kako nam je fokus na dobrom, lijepom i pozitivnom. Kako živimo svoje prioritete i dišemo život punim plućima.
Iznad svega svjesni da je to na naš izbor. Ničiji drugi nego naš.
Jer izabrati od jutarnjeg buđenja na što ćeš misliti i kako ćeš se pritom osjećati je striktno stvar osobnog izbora. Raditi kroz dan što više stvari vođen dobrim osjećajem je isto stvar izbora. Pa čak i kad radiš ono što kao moraš, opet imaš izbor kako ćeš gledati na to.
I tako, izbor po izbor, dobar osjećaj pa još bolji, mora dovesti do odličnih rezultata. Nepogrešivo. Svaki put.
I onda samo ostaje pitanje: Koji je tvoj sljedeći izbor? ♥️
