I zaista… gdje god se okreneš vidjeti ćeš da:
Ironični ljudi imaju ironične živote…
Frustrirani frustrirane…
Tužni tužne…
A sretni sretne.
Mirni mirne.
Zahvalni zahvalne.
I to nije zbog toga jer su im životi takvi, pa su oni takvi postali.
Već obrnuto.
Njihov stav i pogled prema životu im je živote učinio točno takvima kakvi jesu.
I znam da se ponekad sažališ nad nečijim životom, pogotovo ako se radi o nekome tko ti je blizak.
Ali ne možeš mu pomoći.
Ne ako si on sam ne želi pomoći. I za početak odluči preuzeti odgovornost, prvo za to kako će se osjećati, a onda kako će gledati na stvari, okolnosti, događaje…
I ne dijeli savjete ako ih ne traži, jer će ispasti da ga kritiziraš…
Ali ono što možeš je – biti blizu. I pokazati primjerom da može i drugačije. Veselije, bolje, ljepše!
Ali opet sa druge strane i prihvatiti da svatko ima svoj put, svoja iskustva… Da treba naučiti svoje lekcije.
I moći ga “pustiti” da slobodno bira svoj smjer, isto kao što i ti slobodno biraš svoj…
A iznad svega znati – da je sve točno onako kako mora biti. ❤️
