Nismo mi žrtve okolnosti, nego smo samo u to povjerovali…
Nismo došli tu da patimo, nego su nas u to uvjerili…
I kad radimo nešto što kao moramo, a ne želimo, to nas neće odvesti do onoga što volimo…
Ako se forsiramo, nema prostora da uživamo…
Nije bitno što misle oni, već što je važno nama samima…
Ne određuje svijet nas, nego mi sami svoj svijet…
Možemo toliko puno, a mislimo da ne možemo skoro nimalo…
Toliko puno teških uvjerenja, koji nas spriječavaju da uistinu Vjerujemo…
A sva moć je unutar nas, nema je potrebe tražiti izvana…
Kad bi samo nakratko, samo malo se opustili i prepustili Toku života da nas nosi…
Kad bi samo malo prestali “morati” i više uživati…
Kad bi samo malo bili ono što Jesmo, umjesto onog što su nas uvjerili da jesmo…
Ma samo malo… Pa još malo… Pa još malo…
Pa bi htjeli sve više, jer bi osjetili da je to TO. Da nas vodi ono nešto iznutra. Koje Zna….
Jer Duša Zna…
I tu se onda nova vrata otvaraju, putevi ukazuju, situacije preslaguju… Još brže, još lakše, još jednostavnije za naše najviše Dobro…
Pa bi onda uvidjeli kako nas ispunjava živjeti svim, baš svim srcem! Kad nas vodi entuzijazam i uzbuđenje! Kad nas inspiracija nosi u smjerovima o kojima nismo mogli ni sanjati! A oči su nam širom otvorene kao djetetu koji otkriva novi razigrani svijet…
Jer on to i Jest! Samo smo ga mi zaboravili tako gledati. Zaboravili smo mu se diviti! Odati mu poštovanje koje zaslužuje! I udahnuti njegovu čaroliju… Živjeti je!
Ali zato svakim trenom iznova imamo novu priliku započeti to činiti. Pa počnimo! Krenimo!
SADA! ❤️💖❤️
