Voljeti ću te zauvijek…
Tako često izgovarana rečenica u ljubavnim odnosima, bez da se dublje zađe u njeno značenje.
Jer što smo zapravo rekli? Možemo li zaista nekome obećati vječnu ljubav?
Ljubav je dvosmjerna ulica, davanje i primanje i ne ovisi samo o onome što mi činimo. Već i o drugoj strani sa kojom smo u vezi.
I možda se previše stavlja fokus na to “zauvijek”, a manje na Sada. Jer kako ćemo se voljeti zauvijek ako to danas ne činimo najbolje što možemo?
Možemo li danas obećati biti najbolja moguća supruga ili suprug? Možemo li danas imati misao vodilju kako da usrećimo osobu pored sebe? Kako da mi budemo partner iz snova onoj drugoj strani?
Da, to možemo. Na to možemo utjecati. Radi se o sada, o ovom danu. I ako danas dajemo sve od sebe da na najbolji mogući način volimo i to pokazujemo osobi pored nas, ako danas dajemo ono što želimo i primiti, ako danas budemo sami sretni zbog sreće koju pružamo voljenoj osobi…
Ako danas osobu pored nas ne shvaćamo zdravo za gotovo, već uživamo u zajedničkim trenucima kao da postoji samo ovaj dan?…
Ako cijeli dan bude prožet tom ljubavlju…
Ima li onda razloga da tako ne bude i sutra? Nismo li upravo dijelima dali najveće obećanje osobi pored nas? I tako postavili najbolji mogući temelj za sutrašnjicu naše veze?
Pa opet na isti način za sutra, pa za sutra…
A što je zapravo vječnost?… Zbroj mnogih danas i sutra… 💞
