– Ne razumijem, ali Ti Vjerujem – rečenica koja mi se vrtila po glavi dok sam zurila u plafon bolničke sobe…
Ne znam zašto si me sada zaustavio, skrenuo s puta, ali Ti vjerujem. Vjerujem da znaš Zašto, da vidiš ono što ja ne vidim i da imaš jako dobar razlog za ovo. Vjerujem Ti beskrajno…
Toliko toga što sam započela, trebala sam zaustaviti jer se trenutno ne mogu time baviti, toliko toga stoji po strani i čeka… I ja čekam. Da vidim gdje će me ovo odvesti. Koja će se vrata otvoriti. Kojim putem da dalje idem.
Ne opirem se situaciji, potpuno sam otvorena da vidim kuda me vodiš, da vidim slijed događaja…
Još ne razumijem, ali Ti vjerujem. Ne kukam i ne sažalijevam se ni na tren, jer znam da imaš viši plan za mene, višu svrhu nego ova kojom sam krenula. Znam to, jednostavno Znam i vjerujem ti. Hvala ti na ovom preokretu u mom životu, jer znam da je za moje više dobro…
Evo čekam te… Usmjeri me. Vodi me… Prepuštam ti se opušteno i sa povjerenjem. Jer znam da me čuvaš. Osjećam to. U skladu sam sa Tobom. Sa Izvorom svega što postoji…
Idemo i dalje Zajedno… Jedva čekam da mi pokažeš Kamo… ❤️❤️❤️
