Zamjeranje i osuđivanje. Dvojac koji gotovo ne ide jedan bez drugoga i razarač je mnogih odnosa. Ponekad i do samog kraja.
Koliko ste puta u odnosu sa nekim tko vam je važan doživjeli situaciju kad je ta osoba reagirala onako kako vi smatrate da nije u redu? A vi bili iznenađeni jer mislite da nije trebala tako postupiti i vi bi to učinili drugačije? I onda je taj odnos poprimio drugačiju, hladniju notu i sa vremenom možda i skroz zahladio. Bili ste povrijeđeni i možda ste to i rekli toj osobi, a možda je ostalo prešućeno. Iako, najglasnije odzvanja ono što nikada nismo ni izgovorili.
Shvaćate li koliko ste u takvim situacijama zamjerili i osudili sebe? A gdje je ostala empatija i razumijevanje? I iznad svega, u što vjerujete i znate li kakve su namjere te osobe?
Jer ako znate da vas ta osoba voli i poštuje i imate takva iskustva sa njom, pokušajte razumijeti da je možda samo bio loš trenutak i zato je reakcija bila nepoželjna. I da možda i nema veze sa vama. Najčešće nema. Samo se na tren pokušajte staviti u kožu te osobe i sagledati tu reakciju sa druge strane.
Jer ako vam je taj odnos važan, zaista važan, progutajte ponos i uvrijeđenost i pristupite prvi. Odbacite zamjerke i prosudbe, neka vas vodi srce i duša. Oprostite umjesto da čekate ispriku. Dajte prednost ljubavi iznad ega.
Jer svi mi ponekad neprimjereno reagiramo, nismo savršeni u svojim ponašanjima, ali upravo to nas i čini ljudima. A ono što ja volim reći je: ~ Možda ne reagiram uvijek savršeno, ali te savršeno volim! ~ I to dokazano ruši sve barijere. 😊 💖
