I sada kad se osvrnem, ne mogu a da se ne zahvalim. Na svemu što sam prošla, izdržala i postala još jača. Na svakom izazovu koji me je učinio još hrabrijom. Na svakom zaokretu na mom putu koji me potaknuo da budem snalažljivija. Na svakoj suzi koja je prethodila osmijehu. Zahvalna sam na svemu što je ispalo kako sam željela, a i na onome što nije. Jer me čekalo nešto još bolje. Zahvalna sam što sam vjerovala i išla hrabro naprijed znajući da će se sve posložiti baš kako treba. Ponekad sam to morala učiniti sama, bez podrške, ali osjećaj da je to što činim ispravno bio je jači od svega. I pokazao se točnim. On me vodio kroz sve nedaće, kroz sve oluje i izveo na pravi put. Zahvalna sam sama sebi što nisam odustala, što sam vjerovala…
I sad kad sve to gledam, ne mogu da se ne rastopim od tog divnog osjećaja zahvalnosti. Da mi oči ne zasuze kad pogledam što se sve vjerom može ostvariti. Tako nam malo treba da budemo zahvalni, da osvjestimo istinsko bogatstvo koje imamo, a tako ga često zaboravimo. Nastojim se stalno podsjećati na to, zaspati sa tim divnim osjećajem i probuditi se i živjeti uz njega. Neprocjenjivo je! Toplina koja se razlije srcem i dušom u tim trenucima otvara jednu posve novu dimenziju.
Osvrnite se oko sebe noćas prije nego što zaspete i zahvalite na svemu što jeste, što imate, na svima s kime ste okruženi, na svemu čega se možete sjetiti… I zaspite sa tim obiljem divnih emocija. Vjerujem da ćete prekrasno sanjati, a još se više željeti probuditi u divan život koji ste osvjestili da živite <3