Udahni Mir.
Duboko promisli prije nego što reagiraš,
da se ne izletiš, da ne povrijediš…

Zadrži Mudrost.
Pa postavi zdrave granice
dokle se može, a preko čega ne ide…

Uđi u Tišinu.
Kad ti je distrakcije previše.
I kad od buke Sebe ne čuješ…

Osvjesti svoje i tuđe unutarnje povrede,
možda stare, prastare
kad izazovi dolete.
Jer rane koje nisu zarasle,
trebaju malo da bi opet bolile…

Udahni, izdahni.
Kad osjetiš da se u tebi oluja podiže.
Ili kad vidiš u drugome
da su ga tvoje riječi dotakle.

Pa zastani.
Zadrži riječ i ne nastavljaj.
Ni ne odgovaraj…
Jer nije vrijeme.
Sačekaj.

Tek iz Mira možeš Mir postići.
Tek iz Mudrosti mudro reagirati.
Tek kad si sa sobom u balansu i drugog dobro procijeniti.

Zastani.
Zagrli.
Zagledaj se u oči, neka duše pričaju.
Budi tiho, da se srca čuju.

A povrijeđena ega se tada stišaju…

Jer nanesenu bol nije lako povući,
riječi se ne daju izbrisati,
vrijeme vratiti…

Zato ako drugi ne može,
ti kreni s Ljubavlju na svoje i tuđe strahove
i onda nema pogreške…

Budi melem za te rane što su izašle,
jer je došlo vrijeme da se iscijele.

Uzmi si moć izbora
kada ćeš reći Ne, a kada Da.
Drži se svog unutarnjeg kompasa.

A to je tvoja Emocija,
tako Duša s tobom komunicira.

I neće ti nitko izvana trebati reći što dalje uraditi,
jednostavno ćeš Znati i Osjetiti…
Kako reagirati.

Ostati nepovrijeđen i ne povrijediti.
Ostati u razgovoru ili izaći…
Slika će se jasno otvoriti
i nećeš morati dvaput razmišljati…

Jer kad si sa sobom u Miru i ti uistinu Ti,
tek tada možeš dobru odluku donijeti.
Kvalitetno razmišljati.
Mudro procijeniti…

Zaustaviti sebe i drugog.
I ne se poslije kajati.