Iza zastora, iza zamagljenog pogleda…
Leži Istina.
Koja je oduvijek tu skrivena
i samo je čekala da postane viđena.
Iza svih opravdanja i uvjerenja
leži gola činjenica koja je oduvijek tu bila
prekrivena iluzijama…
Pa kad dođe vrijeme
i konačno se usudiš
razgrnuti zastore…
I ne više bježati od Istine
već je hrabro pogledati u oči
i progledati kroz svoje negiranje…
Pa shvatiš da je izazov otkriven
kad je vrijeme da bude riješen.
I da nema više razloga da bude sakriven.
I ne može ti nitko reći što tada učiniti,
hoćeš li konačno progledati?
Ili ćeš i dalje negirati?…
Ti odluči.
Izbjegavaš li sučeljavanje, jer se plašiš Istine?
Pa ti je lakše u laž omotati sve činjenice…
Ti odluči.
Je li vrijeme za promjene?
Koje su uvijek za višu svrhu
i nose bolje za sve.
Koje služe rastu duše
i evoluciji bića,
tvom osobnom rastu,
novim vidicima…
I služi rastu svim prisutnima…
Jer tek kad prihvatiš situaciju
i pogledaš je u svoj njenoj trenutnoj realnosti
možeš početi raditi na promjeni.
Onoj bolnoj iznutra,
ali će ti sutra donijeti puno dobrobiti.
Jer očito je vrijeme da to polje tvog života
prestane stagnirati
i da sve u njemu počne uistinu rasti
i cvjetati…
Jer kad zasučeš rukave i počupaš korove…
Ostati će ono najbolje.
I početi ćeš ubirati plodove!
Najslasnije!
Svoje osobne pobjede! 🙏
