Kad iscijeliš svoje rane

Kad iscijeliš svoje rane,
neće te više boljeti kada ih netko dotakne.
I neće se više buditi stare traume…

Kad zacijeliš svoje srce
i svo zamjeranje zamijeni opraštanje,
vidjeti ćeš stvari potpuno drugačije.

Kad svoju dušu odmoriš od tih teških emocija
i uvedeš u polje unutarnjeg mira
realnost će ti postati skroz drugačija.

Na iste ćeš situacije reagirati smirenije
i neće te pogađati tuđe strelice,
jer tvoje rane više ne krvare…

A istovremeno ćeš znati odakle dolaze tuđe uvrede,
i uvidjeti ćeš njihove boli
i koliko njima vladaju njihovi nemiri i povrede.

Ali tebe… Tebe više ne dotiču.
Jer ne mogu.
Jer je tvoja slabost postala tvoja snaga.
Jer je bol pretvorena u moć.
Iskustvo u mudrost.
Ranjivost u otpornost.

I možda izgledaš isto, ali više nisi ista osoba.
Pa će te optuživati da si se promijenila.
A ustvari se ljutiti jer si izvan njihovog dosega.

I ne mogu više ništa učiniti da bi te povrijedili,
učinili podložnim njima u svojoj ranjivosti
i konačno će priznati sebi da te ne mogu više dotaknuti.

Jer su te izgubili.

I možda jednom kad se sve smiri
uspiješ im iz srca zahvaliti,
jer su doprinijeli onome tko si sada,
jer su te svi ti udarci očvrsnuli,
svi ti izazovi izgradili…

I od “neprijatelja” spoznaš prijatelja po duši,
shvatiš da ste svi glumci u istoj predstavi
koju ste jednom davno izabrali…

Da bi si pomogli i zajedno rasli,
da bi sami sebe istinski upoznali
i u opsegu različitih iskustava na ovoj divnoj planeti
zajedno napredovali. 🙏❤️